Biographical Sources for the Russian Emigration History

Biographical Sources for the Russian Emigration History at the Historical Archives of Belgrade
Author: Slobodan Mandić

Russian immigration in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes represents a complex historical and social phenomenon, equally significant for the history of the Balkans, Russia, Europe and world history as well. On the other hand, Belgrade is righteously considered to be significant international archival center for researching various modern history phenomena including history of Russian immigration, a process that turned out to be the most massive interwar political immigration.[1] Among institutions which preserve valuable archival material important for reconstructing history of Russian immigration after revolution in 1917 and Civil war from 1918-1920 in Soviet Russia, Historical Archives of Belgrade is certainly highly positioned.[2]

Historical Archives of Belgrade preserves today about 2800 fonds and collections, that is 13 linear kilometers of archival material, which covers the period from 16th century until today. The oldest fond is Zemun Magistracy (1749–1934), and oldest individual document is Dialogue between an Ottoman Turk and a Christian from 16th century. Most of the fonds cover the field of economy and finances, then social and political institutions and societies, education, culture, science and public services, health and social care, judiciary services and religious institutions. Numerous are also personal and family fonds, legacies and collections.

In this paper we will mention the most important archival fonds and collections, important for researching personal data of Russian immigrants for the period between 1920 and 1950. Great number of Russian refugees situated in Belgrade doubtlessly left significant traces in archival documents and certain collections represent particularly important sources for biographical data on Russian immigrants. When it comes to possibilities of using archival documents in future, it is necessary to have in mind great potentials of implementation of new technological solutions, inside the Archives as well as in the process of data exchange and various forms of co-operations between different institutions.

The most important archival fond which contains the biggest number of biographical data on Russian refugees is certainly Card Register of Belgrade and Zemun Citizens of Central Application Office of Belgrade City Administration kept from the beginning of the 1920s until the end of the 1940s.

Card Register of Belgrade and Zemun Citizens is a part of the fond Belgrade City Administration (UGB) 1839-1944 preserved in the Historical Archives of Belgrade. The fond covers the period from 1924 until 1944 (but the cards were kept until 1950s); it is placed in 848 cardboard boxes (755 with Belgrade citizens and 93 with Zemun citizens). Total number of cards is over one million; they are arranged within the boxes in alphabetical order. The cards are printed on both sides; dimension of the card is 21x19cm. They all have the same entry fields for personal data and not all were necessary to be filled in. The cards were filled in by hand, in ink, which should be considered during the internal critical analysis of the data.

The cards with their data structure represent inexhaustible source for researches of demographic characteristics of the capital of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes/Yugoslavia and later of the Federal People’s Republic of Yugoslavia. Data available on the cards are: address; first and last name; profession; citizenship; date of birth; place of birth; origins – municipality, county, country; confession; previous residence; name and maiden name of a wife[3]; name/s of a child/children; personal description for foreign citizens; residence registration with date, address and name of the landlord; date of the deregistration and new destination; every card has the field remark, that often contains additional information.

It is well known that primary sources used to reconstruct the history of Russian immigration in the Balkans, despite the fact that they are well preserved, show certain limitations. Professor Miroslav Jovanovic pointed out that the fonds of immigrants’ organizations and institutions, as well as fonds of government offices in charge of the immigrants, are very rich in archival material created from the beginning of 1920s until 1925-26. After that period, the amount of archival material is reduced.[4] Card Register of Belgrade and Zemun Citizens kept in the Historical Archives of Belgrade, as a specific kind of archival material created by government authorities, surely has certain degree of reliability and can fill in the gaps after 1926, when documentation of the government authorities and of immigrant institutions suddenly diminish, especially after their problems with residence had been resolved. Registration cards document the period when the immigrants integrated in new environment.

Results of the conducted research on prominent individuals of the February Revolution, members of political and military elite of the Russian Empire situated in Belgrade, identified in the Card Register of the Belgrade and Zemun citizens 1924-1950[5], first of all demonstrate a new dimension of this archival material when it comes to the research of the history of Russian immigration. Also, results of the research on significant individuals from Russian immigration and year 1917 indicate another quantitative characteristic of data preserved in over one million registration cards of Belgrade citizens. The research results show great number of Russian immigrants who came to Belgrade; and the number of immigrants was increasing even in the period when their number in the Kingdom was reduced. Total number of Russian immigrants in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes in the period between 1921 and 1924/25 was reduced from 40.000 to 35.000, and in Belgrade this number was increased from 3.500 to 10.000 emigrants[6] (population of Belgrade in 1931 was 239.000). These numbers show that it is possible to research many aspects of Russian immigration history on a large sample of those who were registered in Belgrade and whose register cards are today kept in Historical Archives of Belgrade.

We shall mention only few aspects of Russian immigration history which can be additionally researched through the citizen card register. For example, due to information about previous residence, date of deregistration and next destination, it is possible to track process of refugees moving away, which was one of the constants in their lives in the Balkans.[7] One of the reasons why the immigrants sought life in metropolis was because only in big city they could have found an intellectual career, even though many of them were ready to accept any employment. Russian soldiers and army officers had the most difficulties in finding employment, which can be seen in the registration cards of Russian imperial army generals: Petr Ivanovich Averyanov, Vladimir Pavlovich Shatilov, Mikhail Alekseevich Przhevalsky. General Averyanov, last Head of the Headquarters of Russian Imperial Army, first worked in cadaster, then he was Professor of Mathematics in Gymnasium in Ćuprija and then he transferred to the History Department of the Army Headquarters in Belgrade. General Shatilov was employed as a private clerk and General Przevaljski was a clerk in the Ministry of War. Also, detailed information on immigrants’ family members allow us to look deeper into their lives, collapses, challenges and problems that Russian immigrants had to face as individuals, families and as a community.[8]

A fact that should also be considered is that a number of Russian immigrants in Belgrade was probably not registered in the citizens’ Card register for various reasons: for example, for leaving Belgrade before 1924, for avoiding to register by the police authorities, or maybe a card was not preserved.

There are also some cases when one person was registered twice. That was the case with Mihail Borisovich Maksimovic, who was registered in April 1924 as Seminary student. The same person was registered on 14th January 1938 under the name Jovan Borisovich Maksimovic, bishop of Shanghai.

Card Register of Belgrade and Zemun Citizens kept from 1924 until 1950, with over one million registration cards, was scanned in 2016. This has simplified their everyday use. In previous decades, there has always been a possibility that certain card would not be put in the correct place, since it was arranged in alphabetical order, and this would be the same as if it were lost for good. If the process of digitization of the Card Register involved searchable database with all data from the cards available, future research of the Russian emigration would be so much facilitated and it would be possible to analyze new aspects of emigration on a representative sample.

Equally important historical source when it comes to biographical data on Russian immigration is archival material created by German occupying authorities and Serbian collaborating institutions in the Second World War. This archival material is preserved in fond Administration of the City of Belgrade and in fond Commander of security police and security service – BdS (material created by German political police which controlled the capital city and most part of Nedic’s Serbia). Also, concentration camp on Banjica was established during the war as a department of the Administration of the City of Belgrade by a decision and directive of German authorities.[9] Archival material preserved in Special Police department (personal records of agents and employees of Special Police and records of arrested persons), material created by German political police (personal records of arrested persons, register of arrested persons and persons followed by Gestapo) and personal data from Banjica Concentration Camp books are full of important information on Russian immigrants. These documents illustrate in the best way fate of Russian immigration during Second World War: some immigrants become members of Russian Protective Corps, some left Belgrade for concentration centers of Vlasov army, others became agents or officials of Special Police and Gestapo, and some were interrogated and arrested for their left wing political views. As many other Belgrade citizens, they were also arrested, taken to Banjica camp, shot or taken to other German camps.[10] It is estimated that within these fonds there are information for about 400 Russian immigrants.

Good example for possibilities that offer fonds from Second World War is the case of biographical lexicon of members of Russian Protective Corps (Moscow 2001).[11] Lexicon contain information for 3582 members of Russian Corps and only few members are registered in the material preserved in Historical Archives of Belgrade. But at the archival collections preserved in Historical Archives of Belgrade exists information for more persons, who were members of Russian Corps.

In the end, it would be useful to mention several other fonds with biographical information on Russian immigrants. Information about Russians employed in public services can be found within Personal departments of these institutions or in the employees’ list. For example, Municipality of the City of Belgrade keeps lists of Russian immigrants employed in the Municipality.[12] It is necessary to mention the fond of the Commercial Court in Belgrade and fond of Commercial intelligence Agency of Belgrade (Kredintinform). Also fragments of immigrants’ lives are preserved in the records of Commercial Chambers, Medical Chambers and in the records of Chamber of Crafts in Belgrade. Significant information can be found in the Technical direction department of the Municipality of the City of Belgrade. This material is arranged by the names of the streets and it preserves all information on the building in certain street, name of the owner, number of parcel and construction permissions.


[1] Russian immigration between the two world wars was thoroughly researched by Miroslav Jovanovic in his book Руска емиграција на Балкану 1920-1940, Belgrade, 2006.

[2]  It is important to mention other Belgrade institutions significant for researching the Russian immigration: Archives of Serbia, Archives of Yugoslavia, Archives of Serbian Academy of Science and Arts, Archives of Serbian Orthodox Church, National Library of Serbia, University Library.

[3] Sometimes it is written the date of a marriage or marriages if the person as married more than once and also date and place of wife(s)’s birth.

[4] Мирослав Јовановић, Руска емиграција на Балкану 1920-1940, Чигоја штампа, Београд, 2006, p. 19-20.

[5] See: Slobodan Mandić, ”Russian Emigration and Year 1917 in the Collections of the Historical Archives of Belgrade: Participants of the February Revolution in Belgrade”, у: 1917 год в истории и судьбе российского зарубежья: Международная научно-просветительская конференция, Москва, 26–28 октября 2017 года, p. 517-532.

[6] Later, number of Russian immigrants in Belgrade started to diminish: in 1929/30 about 9.432 emigrants lived in Belgrade, in 1941/42 about 6.500. See М. Јовановић, Досељавање руских избеглица…, pp. 186, 218-219.

[7]  Мирослав Јовановић, Руска емиграција…, p. 150.

[8] See Мирослав Јовановић, Руска емиграција…, pp. 470-477.

[9] Евица Мицковић, Милена Радојчић, ”Концентрациони логор Београд – Бањица у окупраном Београду – архивска грађа”, у: Логор Бањица / Логораши 1941-1945, Историјски архив Београда, Београд 2009, p. 50-58.

[10]  Бранка Ракочевић, Олгица Латинчић, Руски емигранти у Београду, траг и инспирација, каталог изложбе, Београд 1996. See also: Алексеј Тимофејев, Руси и Други светски рат у Југославији 1941-1945: утицај СССР-а и руских емиграната на догађаје у Југославији, Институт за новију историју Србије, Београд, 2011.

[11]  Волков С. В., Стрелянов (Калабухов) П. Н, Чины Русского Корпуса, Рейтар, «Форма-Т», Москва 2009.

[12] ИАБ, ОГБ Општe одeљeњe, Административни одсeк, 1923, Ин. Б. 52, ф. 21, Р. бр. 292.

A Visual Guide to the Cold War

A Visual Guide to the Cold War

University of North Carolina at Chapel Hill, Center for Slavic, Eurasian and East European Studies,
A Visual Guide to the Cold War, <https://coldwar.unc.edu/> (25. IV 2024).

Prezentacija Vizuelni vodič kroz Hladni rat prvenstveno je namenjena nastavnicima i studentima koji žele da istraže istoriju Hladnog rata kroz primarne izvore slikovnog karaktera. Autori projekta ističu da su izvorima nastojali da obuhvate i američku i sovjetsku perspektivu sukoba, koji se paralelno sa doktrinom mirne koegzistencije i razvoja masovnog nuklearnog arsenala kao garanta mira, manifestovao kroz proksi ratove, rivalstvo u istraživanju svemira, sportu, propagandi. Vizuelni aspekt odigrao je važnu ulogu kako u vođenju, tako i u razumevanju Hladnog rata jer su suprostavljeni tabori razumeli važnost i ulogu fotografije, postera, filma i karikatura. Veći deo zastupljenog materijala potiče iz digitalnih kolekcija Kongresne biblioteke i još nekoliko američkih institucija, a zastupljeni su i izvori na ruskom jeziku, poput sovjetskog satiričnog časopisa Krokodil i zbirke postera iz perioda perestrojke. U svrhu lakše integracije primarnih izvora o američko-sovjetskim odnosima od 1945. do 1989. godine celokupna kolekcija je razvrstana prema ključnim istorijskim događajima (Korejski rat, Berlinski zid, Rat u Vijetnamu, Kubanska raketna kriza, perestrojka…). Osim toga, u posebnim odeljcima je data mogućnost prelistavanja građe prema decenijama i prema vrsti medija (karikature i stripovi, fotografije, posteri, filmovi, sovjetski udžbenici). Pored osnovnih informacija o projektu i autorima, na sajtu se nalazi i kratko uputsvo za korišćenje primarnih izvora u nastavi.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2024, str. 97-98.

Slobodan Mandić, ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XLV”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2024, Bеograd, 2024, str. 95-99.

Historical Jewish Press

Historical Jewish Press

Tel Aviv University, National Library of Israel, Historical Jewish Press,
<https://www.nli.org.il/en/discover/newspapers/jpress> (24. IV 2024).

Informatička revolucija sa kraja prošlog milenijuma je u ogromnoj meri povećala mogućnost korišćenja digitalnih kolekcija istorijskih novina koje postaju široko dostupan resurs za istraživače. Projekat Istorijska jevrejska štampa omogućio je onlajn pristup ogromnoj kolekciji periodičnih publikacija, novina i časopisa, koji su širom sveta objavljivani u prošlosti i pripadaju jevrejskom kulturnom nasleđu. Inicijatori ovog poduhvata započetog 2005. godine, Univerzitet u Tel Avivu i Nacionalna biblioteka Izraela, koristeći platformu za digitalizaciju bibliotečke građe kompanije Veridijan (Veridian), uspeli su da učine dostupnim većinu jevrejskih novina i časopisa, uključujući i one izuzetno retke, kojima je ranije pristup bio gotovo nemoguć. Početkom 2024. godine izuzetno dobro organizovana kolekcija sadržala je preko pet miliona strana iz 775 različitih publikacija na različitim jezicima. Napredni sistem pretrage omogućava pregled dostupnog materijala prema više kriterijum (naslov, ključna reč, jezik, godina objavljivanja, država, region), a među brojnim naslova pronalazimo i dvadesetak štampanih u Srbiji tokom XX veka. Na stranici sajta na kojoj je dato više informacija o različitim aspektima projekta, pored ostalog stoje i detaljne informacije o primenjenim tehnološkim rešenjima, konverziji štampanog materijala u digitalne fajlove, skeniranju, segmentaciji skeniranih stranica u logičke sekcije, identifikaciji tekstualne i slikovne građe i drugo. Korisnicima je takođe skrenuta pažnja da prilikom korišćenja i pretrage materijala obrate pažnju na promenu naziva mesta i na na upotrebu različitih termina u zavisnosti od jezika.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2024, str. 98-99.

Slobodan Mandić, ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XLV”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2024, Bеograd, 2024, str. 95-99.

Konfesije u regionu

Konfesije u regionu (1756–1895)

Arhiv Vojvodine, Konfesije u regionu (1756–1895), <https://maticneknjige.org.rs/>  (24. IV 2024).

Dostupnost izvora za istraživanje porodične istorije poslednjeih nekoliko decenija beleži neverovatnu ekspanziju. Prvobitni uzlet genealoških studija krajem prošlog veka, uzrokovan ekspanzijom interneta i mogućnostima umrežavanja, doneo je i ogroman rast interesovanja šire baze korisnika. Tome treba dodati i aktuelni razvoj veštačke inteligencije i mašinskog učenja koji će u najskorijoj perspektivi zasigurno doneti novu paletu mogućnosti. Povezivanjem prvobitnih inicijativa, u nekim sredinama se vremenom formiraju nacionalni portali, kakvi su npr. WieWasWie u Holandiji, ili baza podataka za porodičnu istoriju Mađarskog nacionalnog arhiva (Családtörténet). Posle Kartoteke žitelja grada Beograda i Zbirke crkvenih matičnih knjiga u okviru Digitalnog repozitorijuma Istorijskog arhiva Beograda, od nedavno su registrovanim korisnicima dostupne i digitalizovane crkvene matične knjige na portalu Arhiva Vojvodine Konfesije u regionu (1756–1895). Početna stranica portala Arhiva Vojvodine sadrži mapu područja sa kojeg potiču crkvene matične knjige uključene u zbirku, a ono pokriva naselja koja su pripadala Bačko-bodroškoj, Torontalskoj i Tamiškoj županiji na teritoriji današnje Srbije (Bačka i Banat), Hrvatske, Mađarske i Rumunije. Napomenuto je i to da je teritorija Srema pripadala Sremskoj županiji sa sedištem u Vukovaru, a da je tamošnja arhiva predata Državnom arhivu Hrvatske u Zagrebu i da zbog toga mapa ne pokriva to područje. Digitalnu zbirku je moguće pretraživati navigacijom kroz mapu na naslovnoj strani i uporedo pridruženom prozoru sa poljima za naprednu pretragu. Pored pretraživača crkvenih matičnih knjiga, na portalu su u formi istorijske beleške (Vodič) nalaze i veoma korisni tekstovi o crkvenim i državnim matičnim knjigama na teritoriji Ugarske.

Matične knjige - Kula (Bačka), 1849, pravoslavniu Srbi - umrli
AV, Matične knjige, Kula (Bačka), 1849, pravoslavni Srbi, umrli.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2024, str. 96-97.

Slobodan Mandić, ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XLV”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2024, Bеograd, 2024, str. 95-99.

An Historian Goes to the Movies

An Historian Goes to the Movies – Exploring history on the screen

Andrew E. Larsen, An Historian Goes to the Movies – Exploring history on the screen
<https://aelarsen.wordpress.com> (22. IV 2024).

Svako ko je na internetu tragao za podacima relevantnim za izučavanje prošlosti zna da tu ima i vrlo mnogo taloga, kao i materijala sasvim sumnjivog porekla. Pseudoistoriografija, koju smo nekada redovno sretali po raznim feljtonima u štampi, radio i televizijskim emisijama, svakodnevnici uopšte, danas svoje mesto uveliko nalazi i na internetu. Sa druge strane, zahvaljujući svetskoj mreži, školovani istoričari takođe dobijaju mogućnost da ukažu na oduvek prisutno falsifikovanje istorijskih činjenica. Američki istoričar Endrju I. Larsen (Andrew E. Larsen), stručnjak za srednjovekovnu istoriju, 2014. godine pokrenuo je zanimljiv blog u kojem daje prikaze filmova i televizijskih serija sa istorijskom tematikom, usmeravajući analizu na pitanja istorijske tačnosti, odnosa između filma i nauke, kao i načina na koji se predstavljaju istorijske činjenice. U najvećem broju slučajeva dati su prikazi filmova o antičkom, srednjovekovnom i ranom modernom periodu u Evropi, ali su povremeno obuhvaćene i druge epohe i delovi sveta. Autor navodi da je blog posvećen pre široj publici i studentima, nego profesionalnim istoričarima. Do sada je prikazano oko stotinu naslova (84 filma i 22 TV serijala), a pored detaljne analize svakog filma, autor na kraju svakog članka daje i linkove za upotpunjavanje znanja o pojedinim temama. Sajt je registrovan na osnovnom vordpres domenu, tj. bez nadoknade za plaćanje zakupa, a autor poziva korisnike da podrže rad bloga minimalnim uplatama, u prvom redu radi plaćanja pretplate na filmske i televizijske platforme.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2024, str. 95-96.

Slobodan Mandić, ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XLV”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2024, Bеograd, 2024, str. 95-99.

BELGRADE IN THE 1920s

The end of the First World War and proclamation of the new Yugoslav capital on December the 31st 1918, announced a new, very dynamic period for Belgrade, the period of reconstruction and demographic, economic and cultural development. In the 1920s Belgrade experienced significant population growth and became the most dynamic urban centre of the new state. The transformation of the new capital was influenced mainly by mass immigrations during the reconstruction of the city. In this period the number of citizens more than doubled and at the end of the decade Belgrade had almost 240, 000 permanent residents. In record time, the capital city acquired new boulevards, apartment buildings, prestigious government buildings and the the lifestyle of Belgrade citizens began to resemble the lifestyle of their European counterparts. Many per-war educational and scientific institutions, sports associations and citizens’ societies resumed their activities and many new ones were established. It was a decade during which regular city transportation was established and public peace and safety were occasionally disrupted by reckless drivers. Belgrade commerce was the first economic sector to recover after the war and to adapt to new conditions. The large demand for money affected the recovery of the banking sector and the influence of branch offices of foreign monetary institutions was increasing. The renewal of the housing fund and great population growth in Belgrade had made civil engineering a highly profitable sector, creating at the same time opportunities for irregularities and illegal businesses. In addition, the new government wasn’t more stable or constant than the pre-war authorities and Belgrade was going through a turbulent political period. Everyday life of the city was disturbed by numerous scandals, affairs, changes, assassinations, demonstrations, and turmoil.  

The exhibition Belgrade in the 1920s was created with a goal to showcase life in Belgrade one century ago when the foundations for a metropolitan city were laid. With the aim to present a complete image of Belgrade in a decade crucial for its development, the exhibition includes rich archival material preserved in the Historical Archives of Belgrade: letters, contracts, various official documents, architectural designs, photographs, drawings, maps, proclamations. Selected material is preserved within thirty fonds and collections providing an insight into numerous happenings in the capital’s everyday life: political events, organization of local elections, urban planning, cultural and artistic manifestations, industrial development, economy, health care, traffic, education, sports and tourism, social actions. Presented archival material has thus far not been seen, and in some cases it has been complemented by newspapers articles. The segments of the exhibition are thematically organized and a detailed chronological line of events is presented at the end of the catalogue.

Beograd: dvadesete godine dvadesetog veka

Beograd: dvadesete godine dvadesetog veka

Ugao Knez Mihailove ulice i …ćevog venca pretvara se bar jednom dnevno u Evropu. To se događa, naročito ako je izmaglica, a izmaglice ima uvek ujesen, obično između šest i sedam časova uveče. Raskršće, inače tiho, u taj večernji čas prepuno je sveta što izlazi iz kancelarija, banaka, škola, i žuri odmoru, uživajući uzgred u kratkoj šetnji korzom. Automobili ne mogu da prođu i oko žandarma u belim rukavicama odjekuje zadihano objašnjavanje motora. Po mokrom makadamu, u kome se ogledaju siluete prolaznika, okolnih kuća, osvetljenih izloga, razliva se oštra crvena svetlost jedne električne reklame, čija džinovska slova objavljuju svetu da se u toj hladnoj visokoj, novoj, a već staroj zgradi na samom uglu nalazi „Štampa” A. D. I sve je to toliko obasjano, hučno, užurbano, da se i ne primećuje ostatak raskršća, izgubljenog u polumraku, sa kafanicama, neizgrađenim blokovima trošnih kuća, sa piljarnicama u starim, oronulim kapijama, čije su korpe pune jabuka i poznog grožđa osvetljene karbitskim lampama.

Branimir Ćosić (1903-1934), Pokošeno polje,
(PortaLibris, Beograd, 2016), str. 222-223.

Na Bajlonijevoj pijaci, 1926. Istorijski arhiv Beograda (IAB-1165, А-5-143)

Završetak Prvog svetskog rata i proglašenje Beograda prestonicom nove jugoslovenske države 31. decembra 1918. godine najavili su novi, veoma dinamičan period u razvoju grada. Nastupa vreme obnove, demografskog, privrednog i kulturnog uspona. Dvadesetih godina XX veka Beograd doživljava veliki populacioni rast i postaje središte i najdinamičnija urbana celina nove države. Transformacija Beograda u veliki grad pre svega je uzrokovana masovnim doseljavanjem u vremenu intenzivne obnove i izgradnje. U tom periodu broj stanovnika je više nego udvostručen i krajem decenije dostiže blizu 240.000 stanovnika. Istovremeno u rekordnom roku nastaju novoprosečeni bulevari, višespratnice i reprezentativne državne zgrade, dok život stanovnika prestonice sve više postaje nalik životu u drugim evropskim metropolama. Rad obnavljaju predratne, a osnivaju se i nove visokoškolske i naučne ustanove, sportski klubovi, udruženja. To je decenija u kojoj se uvodi redovan autobuski gradski prevoz, a javnu bezbednost i mir počinju da remete i nesavesni vozači automobila. Od svih privrednih grana najbrže se oporavila i novim uslovima prilagodila beogradska trgovina. Velika tražnja novca uticala je na oporavak bankarskog sektora, a jačao je i uticaj filijala stranih novčanih zavoda. Obnova stambenog fonda i veliki demografski rast grada učinili su građevinarstvo visokoprofitabilnom delatnošću, ali je to otvorilo prostor i za mnoge nepravilnosti i nezakonite poslove. S druge strane, novi državni okvir neće biti ništa mirniji ni stabilniji od prethodnog, pa je Beograd istovremeno prošao kroz veoma turbulentan politički period, a atmosfera u gradu bila je bremenita brojnim aferama, preokretima, promenama, atentatima, demonstracijama, uličnim metežima.

Izložba Beograd: dvadesete godine dvadesetog veka priređuje se u nameri da se na prijemčiv način omogući bolje sećanje i upoznavanje sa Beogradom od pre jednog stoleća, vremena u kojem su postavljeni temelji velegradskom izgledu i atmosferi našeg glavnog grada. Težeći da prikažemo što obuhvatniju sliku o razvoju i životu Beograda u jednoj od ključnih decenija u njegovom razvoju, u prvom redu je korišćena bogata građa Istorijskog arhiva Beograda: pisma, ugovori, različita dokumenta, arhitektonski nacrti, fotografije, crteži, mape, proglasi itd. Prezentovani materijal odabran je iz tridesetak arhivskih fondova i zbirki i nudi uvid u raznolike teme: od pulsiranja političkih događaja, održavanja lokalnih izbora i uređenja grada, preko urbanizacije, umetničkih i kulturnih manifestacija, razvoja industrije, privrede, zdravstva, saobraćaja, školstva, sporta i turizma, pa sve do uvida u socijalne prilike i svakodnevni život stanovništva. U odabiru arhivske građe primat je dat novootkrivenim ili manje poznatim dokumentima ili fotografijama. Na pojedinim mestima u svrhu upotpunjavanja slike arhivskim dokumentima pridodat je i materijal iz ondašnje štampe. Paralelno sa tematski koncipiranim celinama, radi postavljanja događaja i fenomena u vremensku ravan i međusobnu vezu, na kraju kataloga izložbe data je i detaljna hronologija.

Societies under German Occupation

Societies under German Occupation

The University of Wuppertal, Societies under German Occupation, 2023,
<http://www.societies-under-german-occupation.com> (1. II 2024).

Na vrhuncu nemačke invazije za vreme Drugog svetskog rata, preko 230 miliona ljudi od Norveške do Grčke i od Francuske do različitih regiona unutar Sovjetskog saveza živelo je pod nemačkom okupacijom. Pored 36.5 miliona preminulih i otprilike isto toliko Evropljana prisiljenih na različite vidove prinudnoga rada, mnogi su se godinama suočavali sa katastrofalnim problemima u snabdevanju i glađu. Portal Društva pod nemačkom okupacijom predstavlja onlajn izdanje kolekcije istorijskih izvora objavljenih u formi knjige u dva toma 2021. godine pod nazivom Borba protiv gladi, suočavanje sa nestašicom (Fighting Hunger, Dealing with Shortage). Dokumentujući uticaj nacističke okupacije na svakodnevicu miliona Evropljana, međunarodni tim stručnjaka predvođenih prof. dr Tatjanom Tonsmajer (Tatjana Tönsmeyer) je za potrebe projekta istraživao i sakupljao istorijske izvore u različitim institucijama širom Evrope. Onlajn kolekcija priređene i digitalizovane građe sadrži preko šest stotina izvora originalno poniklih na 21 različita jezika. Iz institucija u Srbiji je prikazano tridesetak dokumenata iz Državnog arhiva Srbije, Istorijskog arhiva Beograda, Narodne biblioteke Srbije i Vojnog arhiva. Priređivački koncept podrazumeva prikaz svakog dokumenta u tri verzije: engleski prevod sa anotacijama, transkript originala i digitalnu kopiju dokumenta (još uvek nedostupna za sve izvore). Zahvaljujući čvrstoj strukturi metapodataka za svaki prezentovani dokument, koja podrazumeva identifikator digitalnog objekta, signaturu, naziv institucije, datum, vrstu dokumenta, izvorni jezik, anotacije i ključne reči, građa je pretraživa i putem sistema napredne pretrage. Poseban vid prezentacije predstavlja i njena interaktivnost preko dodatnih modula sa mapom, vremenskom linijom, komparativnim pregledom građe i virtuelnim radnim prostorom za korisnike.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2023, str. 99-100.

Slobodan Mandić, ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XLIV”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2023, Bеograd, 2024, str. 99-104.

Osnivanje Više žеnske škole u Bеogradu 1863. god.

U počеtku šеzdеsеtih godina XIX vеka u Bеograd su sе vratili mnogi mladi ljudi sa solidnom sprеmom, sa svojih studija u Bеrlinu, Hajdеlbеrgu i Parizu i, prеma svojim sposobnostima, zauzеli su izvеsnе položajе u državnoj službi. Izuzimajući nеznatan broj mladih dеvojaka, kojе su nеšto višе znanja dobilе u privatnim zavodima Langovicе i Špacеkovicе, ostali žеnski svеt jеdva jе raspolagao еlеmеntarnim znanjеm osnovnih škola.

U to doba ministar prosvеtе bio jе Kosta Cukić, čovеk širih poglеda, agilan i rеformatorskog duha. Primitivno stanjе tadašnjеg žеnskog svеta u intеlеktualnom poglеdu nijе mu bilo nеpoznato i on jе ozbiljno počеo da sе nosi mišlju da žеnski svеt koliko toliko približi po obrazovanju muškarcima. Tako jе došao na misao da sе u Bеogradu otvori jеdan viši dеvojački zavod, u komе bi žеnski svеt došao do stručnijе sprеmе.

I tako počеtkom šеzdеsеtih godina ministar Kosta Cukić priđе ka ostvarеnju svojе misli osnivanjеm Višе žеnskе školе. Zahvaljujući podršci kneza Mihaila i saradnjom sa drugim ličnostima, poput Ljubomira Nenadovića, Cukić je izdejstvovao donođenje Zakona o osnivanju škole, koja počinje sa radom u septembru 1863. godine. Osnovni cilj školе bio jе da sе dеvojkama omogući višе opštе obrazovanjе i da sе obеzbеdе školovanе učitеljicе za žеnskе osnovnе školе.

To bi bila jеdna vrsta žеnskе gimnazijе. Jеdna slučajnost bеšе mu dobro došla. U to vrеmе, jеdna mlada dеvojka, ćеrka pukovnika Jovana Đorđеvića – koji jе bio komandant bеogradskog garnizona za vrеmе bombardovanja i koji jе bio poznat pod popularnim nadimkom ‚Joca Švaba‛ – bеšе sе vratila sa svog školovanja iz Rusijе. To jе bilo poznato i ministru Cukiću, tе sе rеši da joj povеri upravu tog prvog višеg žеnskog prosvеtnog zavoda. koji jе naumio da ostvari.

Učеnicе Višе žеnskе školе u Bеogradu oko 1890. sa profеsorom i upravitеljеm školе Milkom Svеt. Vulović (Istorijski arhiv Beograda)

Kad jе bilo objavljеno otvaranjе višеg žеnskog zavoda i poziv za upisivanjе učеnica u taj zavod, u Bеogradu sе bеšе podigla čitava rеvolucija, vеćina tadašnjih majki jе nеgodovalo, osuđivala jе postupak ministra Cukića i uzdržavala sе da dā svojе kćеri u taj zavod. Bilo jе slučajеva da jе ponеka ‚staromoralna majka‛ zadržavala ministra Cukića na ulici i oslovljavala ga prеkorno: ‚Zaboga, gospodinе, što vam pada na pamеt da našе kćеri postanu sokakušе i da samе čеtiri puta na dan jurе ulicama! Ja vam sе zaklinjеm da mojoj dеvojci nеću dozvoliti da budе učеnica tе vašе žеnskе školе‛. Na ovakvе napadе Cukić bi sе samo nasmеšio, ili bi odgovorio: ‚Evo viditе, ja sam svoju najstariju kćеrku Anku upisao kao prvu učеnicu Višе žеnskе školе, i nе bojim sе da ćе ona postati sokakuša‛

I tako porеd svih protеsta i nеgodovanja godinе 1863. bio jе otvorеn prvi viši žеnski zavod.

Videti: Vladislav St. Kaćanski, Stari izglеd Bеograda, Srpska knjižеvna zadruga, Bеograd, 2008, 127-132.

Na fotografiji: Učеnicе Višе žеnskе školе u Bеogradu oko 1890. sa profеsorom i upravitеljеm školе Milkom Svеt. Vulović (Istorijski arhiv Bеograda)

U.S. Holocaust Memorial Museum – Collections Search

United States Holocaust Memorial Museum – Collections Search

United States Holocaust Memorial Museum – Collections Search
<https://collections.ushmm.org/search/> (2. II 2024).

Na veb prezentaciji Memorijalnog muzeja Holokausta iz Vašingtona izdvojena je posebna sekcija koja omogućuje detaljnu pretragu bogatih kolekcija muzeja. Ova građa obuhvata različitu dokumentaciju koja svedoči o sudbinama žrtava, preživelih, spasilaca, kao i druge artefakte, dokumenta, fotografije, filmove, zvučne zapise, knjige, lične priče, i drugo. Onlajn dostupne kolekcije sadrže preko 272.000 zapisa, a zahvaljujući dobro organizovanim metapodacima pretragu je moguće filtrirati prema različitim kriterijumima: digitalnoj dostupnosti, vremenu nastanka zapisa, vrstama svedočenja, tipu materijala, predmetnom indeksu, ključnim događajima, gradovima, logorima, getima. Dobar primer kako je organizovan materijal je moguće pogledati ukoliko u polju za pretragu prema gradovima izaberemo Beograd. Od 244 dobijena pogodka, pretraga se brzo može dodatno svesti samo na video (63), audio (10), ili fotografske zapise (26), sećanja (12), svedočenja (123), postere (2), dokumentarne filmove (3) i dr. Treba takođe naglasiti da je na sajtu moguće pronaći i informacije o kolekcijama i građi koja nije dostupna onlajn, to jest koje je dostupna samo u čitaonicama Muzeja u istraživačke svrhe, poput građe koja se odnosi na Holokaust u Srbiji, originalno pohranjenoj u Istorijskom arhivu Beograda. Organizacija materijala i podataka na ovom mestu predstavlja dobar primer kako se detaljnim opisivanjem arhivske građe i pridruživanjem odgovarajućih metapodataka u informatičkom okruženju postižu neophodni uslovi za iskorak u daljim istraživanjima i proširivanju dosadašnjih znanja.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2023, str. 102-103.

Slobodan Mandić, ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XLIV”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2023, Bеograd, 2024, str. 99-104.