Portale Antenati

Portale Antenati: Gli Archivi per la ricerca anagrafica

Portale Antenati: Gli Archivi per la ricerca anagrafica <https://www.antenati.san.beniculturali.it/> (22. II 2022).

Italijanski portal Arhiv za genealoška istraživanja je osmišljen i realizovan od strane Generalne direkcije za arhive, a po ugledu na druge portale posvećene genealoškim istraživanjima i porodičnoj istoriji, koji su pokrenuti u mnogim zemljama. Odeljak sajta na kome je prikazana celokupna arhivska mreža državnih arhiva Italije sa napomenama o relevantnim genealoškim izvorima (matične knjige, popisi vojnih obveznika, i dr), može imati i širu korist za upoznavanje italijanskog arhivskog pejsaža. Imajući u vidu povećano insteresovanje širom sveta za ovakvu vrstu izvora, digitalizacija i objavljivanje građe ovog tipa na jedinstvenom nacionalnom portalu čini se višestruko opravdanom. Pored olakšanog pristupa specifičnoj vrsti materijala i razmeni metapodataka između različitih institucija, ovakvi poduhvati pogoduju i afirmaciji interesovanja za istraživanja lokalne i porodične istorije. U tom smislu je na portal uvrštena sekcija Porodične priče (Leggi le storie di famiglia) gde su prikazani primeri onih koji su svoje porodične istorije osvetleli koristeći materijal dostupan na sajtu. Posebno treba skrenuti pažnju da je pri kreiranju ovakve vrste portala i veb sajtova osnovni deo gotovo neophodno proširiti nekom vrstom pratećih, ili dodatnih sadržaja, a ovde su uvršteni još i: kratko uputstvo za početak svakog genealoškog istraživanja, objašnjenje o vrstama izvora, odlično urađen elektronski leksikon pojmova, istorijsko-geografski rečnici objavljivani pre ujedinjenja Italije 1861. godine, kao i linkovi ka drugim vrstama digitalno dostupnih izvora. Osnovna objašnjenja i tekstualni sadržaji sajta su radi lakšeg snalaženja korisnika sa drugih govornih područja dati i u prevodu na engleski, španski i portugalski jezik.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2021, str. 95-96.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXIX”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2021, Bеograd, 2022, str. 93-98.

Милитера (Военная литература)

Милитера (Военная литература)

Олег Рубецкий, Сайт «Милитера» («Военная литература»)<http://militera.org/> (20. II 2022).

Ruski sajt Militera posvećen vojno-istorijskoj literaturi pokrenut je 2001. godine i danas predstavlja jednu od najobimnijih internet biblioteka na ruskom jeziku. Brojni resursi dostupni na ovoj lokaciji razvrstani su u desetak odeljaka: autori, članci, periodika, vojna alternativa i futurologija, dečja vojna književnost, usmene istorije, vojne karte i dijagrami, poezija, pionirski poduhvati. Osnovni odeljci su dopunjeni sekcijama koje su klasifikovane prema vrsti literature (primarni izvori, dnevnici i pisma, memoari, biografije, vojne istorije, istraživanja, proza, tehnika i oružije i dr). Iako dominiraju sadržaji iz vojne istorije, u veliku količinu dostupnog materijala nužno su uključeni i srodni sadržaji iz drugih oblasti, poput statistike, politike, ekonomije, ili dela iz opšte istorije. Takođe, u odeljku sa linkovima ka drugim lokacijama (Ссылки) date su poveznice sa drugim korisnim i kompatibilnim lokacijama na internetu, poput sajtova koji imaju sekcije sa digitalnim bibliotekama i onim posvećenim staroj periodici i istorijskim novinama. Sav materijal na sajtu može se slobodno preuzeti u jednom ili više formata, a za korišćenje nekih će možda biti potrebna instalacija dodatnog softvera za čitanje knjiga, poput programa SumatraPdf za otvaranje fajlova u DjVu formatu. Ovaj format je inače napravljen primarno za skladištenje skeniranih dokumenata, naročito onih koji sadrže kombinaciju teksta, crtanih linija, indeksiranih kolor slika i fotografija.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2021, str. 96-97.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXIX”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2021, Bеograd, 2022, str. 93-98.

Jevrejska digitalna zbirka

Jevrejska digitalna zbirka

Istorijski arhiv Beograda, Jevrejska digitalna zbirka <https://jdz.arhiv-beograda.org/> (2. III 2021).

Nastala kao rezultat trogodišnjeg istraživanja fondova i zbirki Istorijskog arhiva Beograda Jevrejska digitalna zbirka od 2021. godine je dostupna preko namenski kreirane internet prezentacije u režimu otvorenog pristupa. Nakon pregledanja, izdvajanja, analitičke obrade i skeniranja većine od oko 60 hiljada predmeta, stvorena je jedinstvena tematska celina koja se odnosi na život beogradskih Jevreja od kraja XVIII do polovine XX veka. Kao rezultat finalne digitalne obrade arhivske građe omogućena je napredna pretraga, koja osim pretrage prema unetoj frazi takođe poseduje filtraciju prema dvadesetak ponuđenih tema, fondu/zbirci, pojmovnom registru i zanimanju, godini nastanka. Celokupan sadržaj sajta, uključujući i analitičke opise predmeta dat je na srpskom i engleskom jeziku. Tematski odabir građe uključuje i predmete u vezi sa holokaustom, a zajedno sa ranije kreiranom bazom podataka zatočenika logora Sajmište Arhiva Beograda, čini zaokruženi okvir za istraživanje tragične sudbine beogradskih Jevreja. Kao rezultat ovog arhivističkog poduhvata možemo reći da je nastala jedinstvena digitalna platforma koja po prvi put, ne samo u regionalnim okvirima, praktično omogućava istraživanje pojedinih tema bez ikakvog fizičkog prisustva na mestu u kojem je građa pohranjena. Svakako da bi ovaj impresivan rezultat bio pojačan da su na sajt osim postojeće male galerije dokumenata uvršteni i neki dodatni propratni sadržaji, poput prigodnih članaka, odabrane bibliografije, interakcije sa korisnicima, ili objava o registrovanim istraživanjima nastalim na osnovu ovde dostupne građe.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2021, str. 97-98.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXIX”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2021, Bеograd, 2022, str. 93-98.

The International Institute of Social History

The International Institute of Social History

The International Institute of Social History (IISH/IISG),
 <https://iisg.amsterdam/en> (3. II 2022).

Veb prezentacija Međunarodnog instituta za socijalnu istoriju u Amsterdamu sadrži nekoliko značajnih i korisnih odeljaka koji korespondiraju sa bogatom arhivskom, bibliotečkom i audio-vizuelnom građom koja su čuva u ovoj instituciji za proučavanje socijalno-ekonomske istorije. Pored mogućnosti detaljne pretrage i informacija o građi u formi elektronskog kataloga, gde su podaci strukturirani prema vrsti građe, arhivskim celinama i prema državama, na sajtu je omogućen pristup i drugim digitalnim sadržajima, poput pretrage onlajn kolekcija, od kojih su mnoge digitalizovane i slobodno dostupne. U podsekcijama odeljka o podacima (Data) omogućen je uvid u različite baze podataka pohranjene u sistemu Dataverse (Radni odnosi, Produkcija novca, Ruska istorijska statistika, Španski građanski rat, Jugoistočna Azija, Holandski izborni cenzus, Međunarodni klasifikacioni sistem religija i dr). Tu se nalazi i konvertor uporedne vrednosti novca (gulden i evro) i kupovne moći kroz vreme. Treba istaći i blog sajta koji je pomalo skrajnut unutar odeljka O Institutu (about iish), ali je veoma bogat objavama grupisanim u nekoliko kategorija, kao što su novosti o azijskim kolekcijma, ili publikacije i naučni rezultati nastali na temelju korišćenja kolekcija Instituta. Za oblast digitalne istorije naročito je interesantan blog o digitalnim tokovima rada (Digital Workflows Blog), ili o Međunarodnom udruženju za socijalnu istoriju (ISHA) koje je osnovano na kongresu u Sidneju 2005. godine (na ovoj stranici se mogu preuzeti/ i bilteni ISHA od 2011. do 2018. godine).

Collection Guides – IISH

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2021, str. 93-94.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXIX”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2021, Bеograd, 2022, str. 93-98.

Alaska’s Digital Archives  

Alaska’s Digital Archives

Statewide Library Electronic Doorway,
 Alaska’s Digital Archives  <https://vilda.alaska.edu/> (9. II 2022).

Digitalni arhiv Aljaske pokrenut je sa idejom formiranja centralnog punkta za prikazivanje istorijskih fotografija, govorne istorije, pokretnih slika, mapa, dokumenata, knjiga, fizičkih objekata i drugih materijala iz arhiva, muzeja, i biblioteka SAD. Otkupljena od Rusije 1867. godine, zvanično proglašena teritorijom SAD 1912, Aljaska 1959. postaje 49 savezna država, a danas je najveća i najređe naseljena američka država. Imajući na umu da u ogromnoj količini podataka na web-u mnogi ostaju zakopani i nikad, ili retko iskorišćeni, da se neki dupliraju, a samo mali deo redovno koristi za primenu i sintezu sa drugim podacima ili stečenim znanjima, u potpunosti je opravdana ideja da se na jednom mestu združeno prikažu kolekcije o istorijskom nasleđu Aljaske, koje potiču iz fundusa različitih institucija. Kolekcija je deo portala (Statewide Library Electronic Doorway – SLED) koji obrađuje informacione resurse značajne za Aljasku. Ova elektronska kapija kojom upravljaju aljaske biblioteke na web-u je prisutna još od 1995. godine.  Snalaženje u velikoj količini podataka i materijala na sajtu je omogućeno uključivanjem više parametara pretrage (institucija iz koje kolekcija potiče, tema, stvaralac, izvor, vrsta materijala). Pored lakog upoznavanja sa zanimljivim nasleđem Aljaske, ovaj web sajt pruža i odličan primer na koji način je moguće napraviti koristian i pregledan tematski orijentisan digitalni repozitorijum.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2021, str. 81-82.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXVIII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2021, Bеograd, 2022, str. 77-82.

Monasterium.net

Monasterium.net

ICARUS, Monasterium.net <https://www.monasterium.net/mom/home> (7. II 2022).

Digitalna platforma Monasterium koja se kontinuirano razvija od 2002. godine danas sadrži više od pola miliona primarnih izvora srednjovekovnih i ranomodernih dokumenata, iz preko 170 ustanova, iz 16 evropskih zemalja. Pokretanje i razvoj ovog projekta predstavljaju jedno od najvažnijih dostignuća Međunarodnog centra za arhivska istraživanja (ICARUS) sa centrom u Beču. Skoro milion digitalnih snimaka slobodno dostupnih na portalu primarno je pretraživo prema arhivskim fondovima razvrstanim geografski, kao i unutar nekoliko desetina tematskih kolekcija. Istraživačima srpskog srednjeg veka od posebnog su značaja sledeće kolekcije: Srpske povelje u arhivima Mađarske (1411-1481, opis i komentari na eng), Srpski srednjovekovni dokumenti u Državnom arhivu Venecije (eng), Srpski vladarski dokumеnti u Državnom arhivu Dubrovnika (1186-1479, eng), Odabrane srpske vladarske povelje XIV veka (1306-1388, nem), Povеljе gospodara Srbijе i Zеtе u cеtinjskim zbirkama (nem). Formiranje i digitalna dostupnost ovih kolekcija na prestižnom međunarodnom portalu rezultat su saradnje i učešća na nekoliko međunarodnih projekata Balkanološkog instituta SANU. U cilju aktivnijeg uključivanja korisnika u virtuelnu naučnu zajednicu, širenja njenog obrazovnog potencijala, kao i u svrhu tehničkog unapređenja platforme, omogućena je slobodna registracija putem koje je dopušten rad na uređivanju sadržaja u ulozi moderatora.

Kralj Stefan Vladislav oslobađa građane Dubrovnika od plaćanja mogoriša (taksa na vinograde) za posede u Žrnovnici, oko 1240. god.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2021, str. 78-79.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXVIII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2021, Bеograd, 2022, str. 77-82.

The Lausanne Project 1922-23

The Lausanne Project – the New Middle East, 1922-23

Ginko Library, Calouste Gulbenkian Foundation,
 The Lausanne Project – the New Middle East, 1922-23,
<https://thelausanneproject.com> (03. II 2022).

Lozanskim mirom potpisanim 24. jula 1923. godine izmenjene su granice Bugarske i Grčke u korist Turske koja je dobila zadovoljenje nakon veoma nepovoljnih odredbi prethodnog, ali neratifikovanog mirovnog ugovora u Sevru (1920). Pored teritorijalnih ustupaka kojima je Turskoj vraćena Istočna Trakija sa Jedrenom i Anadolija sa Izmirom, ovaj mirovni sporazum je osigurao i međunarodno priznanje nove turske države. Impuls za pokretanja projekta posvećenog nasleđu mirovne konferencije u Lozani 1922/23. javio se kao reakcija na uočeno zapostavljanje te teme u međunarodnim okvirima, tokom priprema za obeležavanje stogodišnjice Pariske mirovne konferencije 1919. godine. Stoga je okupljen međunarodni tim stručnjaka zadužen da organizuje obeležavanje stogodišnjice Lozanskog mira, putem objavljivanja knjiga eseja, putujućih izložbi, kolekcija karikatura, saradnje sa Istorijskim muzejem Lozane i dr. Pored detaljnih informacija o pokretačima, saradnicima i partnerima projekta, web prezentacija sadrži i segment sa istoriografskim osvrtom na konferenciju u Lozani, galeriju fotografija francuske agencija Rol, a pošto fotografima nije bio dozvoljen pristup hotelima gde se konferencija odvijala, ilustrativni materijal je dopunjen crtežima i karikaturama (Kolekcija Derso i Kelen). Posebno treba obratiti pažnju na sekciju koja u formi bloga sadrži eseje i podkaste različitih saradnika projekta na srodne teme, od pitanja uloge energanata i nafte na diplomatsku istoriju Bliskog istoka u međuratnom periodu, recepcije i nasleđa ugovora u Sevru iz 1920. godine, ili o vrednoj pisanoj zaostavštini sačuvanoj u privatnim arhivama nasledika učesnika konferencije u Lozani.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2021, str. 77.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXVIII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2021, Bеograd, 2022, str. 77-82.

Zastave i grbovi Srbije

Ivan Sarajčić, Zastave i grbovi Srbije

Ivan Sarajčić, Zastave i grbovi Srbije <http://www.zastave-grbovi.com> (24. I 2022).

Prezentacija Zastave i grbovi Srbije, autora Ivana Sarajčića, pokrenuta je krajem 2007. godine sa ciljem promovisanja pravilne upotrebe lokalnih grbova i zastava Srbije, kao i u svrhu prikupljalja podataka o njima. Autor skreću pažnju na čestu proizvoljnu upotrebu ovih simbola i na prvo mesto ističe svoju nameru da sistematizacijom informacija o toj temi na jednom mestu podstakne i ubrza uređivanje prilično haotičnog stanja u domaćoj heraldici i veksikologiji. U tom smislu, pregledna struktura sajta sa proverenim podacima svakako ispunjava osnovnu nameru. Ali više od toga, početna stranica sa uvodnim tekstovima i objašnjenjima o lokalnim grbovima i zastavama u Srbiji, već kroz navigaciju u padajućem meniju posetiocima daje mogućnost otiskivanja na zanimljivo i korisno putovanje i upoznavanje vizuelnog identiteta opština i gradova Srbije kroz njihove zastave i grbove. Praktično u formi leksikona, svaka odrednica sarži osnovne i ujednačene heraldičke i veksikološke podatke o određenoj opštini, propraćene fotografijama i ilustracijama, mapama okruga i opština, spiskovima mesta, naselja i sela.

Autor sajta Ivan Sarajčić, geograf i veksilolog, redovni član Srpskog heraldičkog društva i član Komisije za opis zastava pri FIAV-u (Savez Međunarodnih veksikoloških društava), takođe se dugo godina bavi izradom web prezentacija. On je autor jednog od prvih domaćih sajtova istoriografske sadržine – web sajta Udruženja za društvenu istoriju, puštenog u pogon 1999. godine na adresi www.udi.org.yu

Preporuka: Katalog izložbe Grbovi Beograda i beogradskih opština (autor Marko Perić), Istorijski arhiv Beograda, 2019. god.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2021, str. 80-81.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXVIII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2021, Bеograd, 2022, str. 77-82.

Žrtve u Sremu (1941-1945)

Arhiv Vojvodine, Žrtve u Sremu (1941-1945)

Arhiv Vojvodine, Žrtve u Sremu (1941-1945) <https://sremskezrtve.arhivvojvodine.org.rs/> (5. X 2021).

Projekat Žrtve u Sremu (1941-1945) pokrenut je u Arhivu Vojvodine 2019. godine sa ciljem konačnog utvrđivanja konačnog broja stradalih sa ovog područja tokom Drugog svetskog rata. Od preuzimanja materijala iz postojeće elektronske baze podataka Muzeja Vojvodine krajem aprila 2020. godine, projektni tim Arhiva Vojvodine, na čelu sa dr. Milanom Koljaninom, uspeo je da za relativno kratko vreme kreira novi javno dostupan resurs, prvenstveno zahvaljujući korišćenju nove izvorne građe iz Arhiva Vojvodine (Komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Vojvodine – fond F. 183), ali i prikupljanjem i prikupljanjem informacija sa drugih strana (literatura, drugi popisi, knjige streljanih, crkvene matične knjige, foto-dokumentacija). Paralelno sa poslovima na ažuriranju spiskova stradalih odvijao se i značajan posao na evidentiranju i fotografisanju spomen obeležja na području Srema u sastavu Republike Srbije.

Sistematizacija prukupljene i novootkrivene građe poslužila je kao temelj za izradu fukcionalne i značajne web prezentacije čiju okosnicu čini detaljno pretraživa baza podataka sremskih žrtava 1941-1945, od blizu četrdeset hiljada imena (3968 strana sa po 10 imena). Osim toga, autori su osmislili i realizovali i dodatne odeljke sajta: Svedočenja, O žrtvama, Kulturocid, Galerija, Spomen-obležja. U delu posvećenom svedočenjima žrtava trebalo bi sa tehničke strane omogućiti bolju čitljivost faksimila izjava preživelih (ili omogućiti optičko prepoznavanje znakova i prezentovanje u HTML-u). Isto važi i za značajan dokument koji svedoči o udaru ustaških vlasti i nemačkih jedinica na kulturnu baštinu naroda određenih za uništenje, dostupan u odeljku Kulturocid. Digitalna kopija ovog dokumenta iz 1946. godine (Zločini na kulturno istorijskim spomenicima i predmetima u Sremu, pdf, 400 strana) mogla bi se obraditi uz pomoć OCR čitača i na taj način tekst učiniti pretraživim. Naročito treba istaći vrednost sekcije posvećene spomen obeležjima, jer prikupljeni i predstavljeni podaci o žrtvama i spomen obeležjima, fotografisani i mapirani, stvaraju poseban vizuelni utisak i svedoče o masovnosti zločina počinjenih nad stanovnicima Srema u Drugom svetskom ratu.

Bitno je istaći da je baza podataka urađena informatički besprekorno, uz mogućnosti filtiranja i unakrsne kombinacije podataka prema više parametara (ime, ime roditelja, prezime, prebivalište, mesto stradanja, mesto rođenja, veroispovest, osnov hapšenja, osnov pogubljenja, ko je likvidacuju izvršio/naredio, godina stradanja, godina suđenja, mesto nestanka, mesto posmrtnih ostataka, spomen obeležje). Zahvaljujući tome je omogućena i detaljna statistička obrada materijala, kao što je prikazano na primeru statističkih analiza datih u odeljku sajta O žrtvama.

MV, 5416 (4), Ustaška parada u Zemunu, 1941.

U opisu projekta je naznačeno da on nije u potpunosti okončan, tako da je za očekivati da će prezentacija biti obogaćivana i dodatnim sadržajima, poput audio i video zapisa svedočenja žrtava koje su preživele zločine okupatora u Sremu, ili da će postojeća galerija foto dokumenata biti proširena, digitalno obrađena i pretraživa.

Slobodan Mandić, 5. oktobar 2021.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2021, str. 142-143.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXVII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2021, Bеograd, 2021, str. 137-143.

Mali čovek i digitalna istorija

Mali čovek i digitalna istorija

  • Topothek
    Topoteka

U svakodnevnim izlascma na svetsku mrežu zvanu internet i krstarenjem kroz njene nepregledne talase, često zaboravljamo na činjenicu da je dobar deo čovečanstva u tu mrežu profesionalno upleten već duži niz godina. Istoričari, arhivisti, antropolozi, novinari, samo su neki od protagonosta koji već duže od tri decenije obezbeđuju dostupnost tragovima minulih zbivanja, između ostalog, i putem elektronskog pristupa digitalnim kopijama, ali sve više i digitalno rođenim dokumentima, kolekcijama i zbirkama. Uspeh koji su postigli pionirski poduhvati digitalizacije u svetu, počevši od projekta Američko sećanje, koji je pokrenula Kongresna biblioteka SAD 1990. godine, podstakli su stotine drugih biblioteka i arhiva da otpočnu sa digitalizacijom svojih kolekcija na mreži.

Moglo bi se reći da se i kod nas, uprkos brojnim ograničenjima i teškoćama, tokom vremena ipak stiglo do koliko-toliko opipljivih rezultata u oblasti digitalizacije kulturne baštine i onlajn upotrebljivosti arhivskih dokumenata i istorijskih izvora. Na prvom mestu mislimo na poduhvate koje su organizovale i sprovele javne ustanove (arhivi, biblioteke, muzeji). Iako bi se o kriterijumima za odabir objekata kulturne baštine koji će biti digitalizovani i prezentovani moglo posebno govoriti, ostaje činjenica da je danas značajan broj važnih izvora za proučavanje prošlosti korisnicima dostupan i onlajn. Teško je dovoljno naglasiti koliko je istraživačima raznih oblasti, kao i širokom krugu korisnika u potrazi za izvorima od značaja to što su oni raspoloživi i pretraživi putem savremenih tehnologija. Treba imati na umu da su istorijskih izvori koji se čuvaju u arhivima i sličnim ustanovama tamo dospeli uglavnom na dva načina: ili putem obavezne predaje dokumenata državne uprave, ili putem poklona i otkupa dokumenata od strane istaknutih pojedinaca i porodica.

Za istraživanje istorije privatnog života i proučavanje prošlosti običnih ljudi od presudnog značaja postaje mogućnost da se pored istorijskih izvora pohranjenih u državnim institucijama, pristup obezbedi i dokumentima iz privatnih kolekcija. Profesor Milan Ristović je priređujući obimni zbornik radova Privatni život kod Srba u dvadesetom veku, još 2007. godine ukazao na gotovo ukorenjenu nemarnost u čuvanju porodičnih papira, dnevnika, lične prepiske, a takođe istakao i da „veb sajtovi, blogovi, četovanje o intimnim stvarima sa nepoznatima na drugom kraju sveta uvode modernu privatnost u jednu drugu stvarnost, koja je sve dalje od njenog uobičajenog poimanja”. U tom kontekstu trebalo bi obratiti pažnju na primere veb prezentacija koje bi mogle biti od koristi istraživačima istorije privatnog života. Takođe, sadržaji tih sajtova ukazuju i na nove pravce privatno-javne saradnje u pogledu širenja baze dostupnosti i zaštite tragova minulih vremena.

Dobar primer sajta u čijem fokusu su neki aspekti privatnog života građana jeste sajt Stražarni lopov (Kratke priče o izgubljenoj generaciji, o Rock’n’Rollu i o odrastanju u državi sa šest republika), autora Gorana Polaka iz Zagreba. Tu se u formi bloga već preko deset godina redovno objavljuju zanimljivi prilozi propraćeni mnoštvom autentičnih dokumenata – fotografijima, plakatima, audio i video snimcima, radio emisijama, skeniranim ulaznicama koncerata, isečcima iz štampe, itd. Iako tematski opseg uglavnom uključuje pank i alternativnu rok muziku, pažljiviji posetioci će brzo doći do zaključka da je reč o zaista prvorazrednoj lokaciji za razumevanje višeslojnih fenomena važnih za izučavanja kulture mladih u socijalističkoj Jugoslaviji. Time istraživači dobijaju vrednu dopunu izvora standarno pohranjenih u arhivima, kao što su na primer fondovi gradskih komiteta Saveza komunista. Ili, ako otvorimo sajt beogradskog novinara Dragoslava Simića (Audio i Foto arhiv Simić), susrešćemo se sa velikim brojem interesantnih audio i foto dokumenata koji potiču ne samo iz opusa profesionalne delatnosti gospodina Simića, već i iz privatnih arhiva, kao što su sačuvane porodične zvučne arhive na srpskom jeziku, nastale pre i posle Drugog svetskog rata. Osim toga, u odeljku sajta Istorija iz fioke Simić poziva korisnike da i sami daju doprinos i zaštite sećanja svojih bližnjih čuvajući ih u tom virtuelnom arhivu.

U svrhu podstreka i lakše digitalizacije dokumenata iz privatnih zbirki, njihove zaštite i dostupnosti putem interneta, Austrijanac Aleksandar Šatek pokrenuo je 2012. godine set digitalnih alatki pod nazivom Topoteka (Topothek). Ta plaforma je tokom nekoliko godina razvoja institucionalizovana kroz Međunarodni centar za arhivska istraživanja (ICARUS) i pridobila je mnoge pojedince i institucije da oforme kolekcije dokumenata sa naglaskom na značaj koji one imaju za lokalnu istoriju. Na portal se mogu uvrstiti i dokumenta iz već postojećih kolekcija, ukoliko odgovaraju konceptu i nameni (na primer, dozvola za vožnju biciklom iz maja 1944. godine, u vlasništvu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, koji je pridodat u bazu kao rezultat saradnje Istarskog arhivističkog društva i Topoteke). Sva dokumenta u bazi su indeksirana, datirana i lokalizovana.

Svemu rečenom dodajmo i to da se prilikom sakupljanja, obrade i prezentacije izvora za istoriju privatnog života moramo voditi i principima i regulativom zaštite ličnih podataka u digitalnoj eri. Postavlja se i pitanje da li je moguće ostvariti „pravo da budeš zaboravljen” (RTBF), tj. pravo pojedinca da bude izbrisan sa interneta, kako evidencija informacija, video snimaka ili fotografija o sebi koje su bile dostupne, tako da ih druga lica ne mogu naći preko pretraživača. To, kao i pitanje arhiviranja, održavanja baza podataka, prevazaliženja zastarelih formata čuvanja, i niz drugih nedoumica i problema, otvara važno pitanje u kom obliku i na koji način će nasleđe savremenog doba biti dostupno budućim generacijama.

Objavljeno u nedeljniku Novi magazin:

Slobodan Mandić, ”Ogled: Mali čovek i digitalna istorija”, u: Novi magazin, 2. IX 2021, br. 540, str. 62. / PDF