Danube Swabian History

Danube Swabian History


Danube Swabian History, 25 Feb 2021, <https://www.dvhh.org/history/> (17. I 2025).

U složenom mozaiku etničkih grupa koje su nastanjavale područje dunavskog basena jugoistične Evrope sve do polovine 20. veka važan deo pripada grupaciji Podunavskih Nemaca, koji su na ove prostore doseljavani počev od proterivanja Turaka u 18. veku. Veb sajt posvećen istoriji Podunavskih Švaba na mreži je prisutan još od 2003. godine, a s obzirom na to da je nastao kao rezultat prethodne komunikacije na diskusionim listama o porodicama poreklom iz Banata, zadržao je izgled glasila amaterskog udruženja. Ubrzo se ovom projektu pridružilo više pojedinaca sa koordinatorima pretežno lociranim u SAD. Nakon višekratnih izmena, tokom više od dve decenije aktivnosti, današnja prezentacija akcenat stavlja na sadržaje posvećene istoriji ove etničke grupe. Tekstovi u html formi i obogaćeni fotografijama su primarno razvrstani prema vekovima, počevši od 18. veka, preko 19. i 20. veka, zaključno sa tekstovima i fotografijama nastalim posle 2000. godine. Ostale sekcije zastupljene na sajtu prvenstveno se tiču etničkih promena u Evropi od 1944. do 1948. godine, proterivanju i sabirnim logorima za pripadnike nemačke manjine u Jugoslaviji. U poseban odeljak svrstani su prikazi o publikacijama koje su posvećene ovoj temi. Intelektualni napor uložen u kreiranje sadržaja dostupnog na ovom sajtu autori su delom zaštitili ukidajući mogućnost kopiranja sadržaja desnim klikom miša, a na dnu svake stranice je postavljena informacija o datumu poslednjeg ažuriranja. Kao dodatak velikom broju tekstova, prezentacija sadrži i dosta korisnih istorijskih mapa. Osim toga, na sajtu je postavljen i baner ka srodnoj prezentaciji u kojoj su predstavljena pojedinačna naselja Podunavskih Švaba smeštena u šest područja koja su bila deo Austrougarske do 1918. godine

Logor Banjica – Baza podataka

Veb izdanje knjiga evidencije zatočenika Banjičkog logora 

Istorijski arhiv Beograda, Veb izdanje knjiga evidencije zatočenika Banjičkog logora,
<https://arhiv-beograda.org/sr/logor-banjica-baza-podataka> (15. XI 2024).

Banjica Logor, baza podataka

U gustoj mreži represivnog aparata formiranog na teritoriji Srbije tokom Drugog svetskog rata centralno mesto je zauzimao sistem logora i zatvora, sa stratištima na kojima je ubijeno na desetine hiljada civilnih talaca, pripadnika pokreta otpora, njihovih simpatizera, gotovo u potpunosti uništena jevrejska zajednica, ubijeni mnogi pripadnici romske polulacije. U jesen 1941. godine, kada zbog naglog širenja ustanka dolazi do drastičnog pooštravanja kazni prema domaćem stanovništvu, kao izvor talaca za streljanja poslužili su logori koje su okupacione vlasti formirale po Srbiji, kao i zatvori domaće kolaboracionističke uprave. Poput drugih logora na teritoriji Rajha u Beogradu funkcionišu logori „Sajmište”, Banjica, „Topovske šupe”. Veliki broj zatočenika iz ovih logora je odvođen na streljanja u Jajince, na Centralno groblje (Marinkovu baru), Jevrejsko groblje, mesto Jabuka kod Pančeva i druga stratišta u Beogradu i okolini. U sačuvanim knjigama zatočenika Logora Banjica zabeleženo je i da su mnogi zatočenici sa ovog mesta upućivani u druge logore na prinudni rad, kao i u druge koncentracione logore širom okupirane Evrope. Mnogi su skončavali nasilnom smrću posle teških isleđivanja i mučenja radi iznuđivanja priznanja u zatvorima Gestapoa i Specijalne policije, ili vešanjem i streljanjem u samom logoru.

Rasporеd lеžaja taoca u sobi br. 3 (u sutеrеnu) u logoru smrti na Banjici uvеčе 15. dеcеmbra 1941. godinе (IAB)

Procenjuje se da je kroz Logor Banjica od 9. jula 1941. kada je logor primio prve pritvorenike, pa do 3. oktobra 1944. kada je rasformiran prošlo oko 30.000 ljudi, a prema sačuvanim knjigama zatočenika evidentirano je 23.244 logoraša, od kojih je stradalo njih 4.286. Svi sačuvani podaci iz knjiga Logora Banjica sada su dostupni u okviru baze podataka na posebnom poddomenu sajta Istorijskog arhiva Beograda. Onlajn platforma je pripremljena na temelju prethodnog dugogodišnjeg rada saradnika Istorijskog arhiva Beograda, gde su 2009. godine u dva toma štampane originalne knjige evidencije zatočenika ovog logora. Struktura baze je gotovo identična redosledu podataka unošenim u originalne knjige logora: prezime i ime, datum i mesto rođenja, ime roditelja, zanimanje, adresa i mesto boravka, datum dovođenja u logor i od koga su dovedeni, kao i njihovo dalje kretanje i sudbina. Ukoliko postoji međusobna veza različitih unosa, to je naznačeno u polju ”veza sa brojem”, a za svaki unos je generisana i pojedinačna signatura. Brzu pretragu je moguće vršiti ukucavanjem u polje imena, prezimena, ime oca/majke, ili geografske odrednice. Ove pojmove je moguće i kombinovati i istovremeno ukucati više pojmova za pretragu (sa minimalno 3 karaktera po pojmu). Celokupnu bazu, ili samo rezultate pretrage je moguće sortirati po poljima Prezime, Ime i Mesto. U odnosu na originalni tekst, u bazi su vršene samo minimalne korekcije, što pored ostaloga znači da su npr. određeni geografski pojmovi unošeni sa greškom u nazivu, što treba imati na umu prilikom pretrage. Važno je napomenuti i da unos pojmova za pretragu podjednako rezultira nezavisno od ćiriličnog ili latiničnog pisma, a cela prezentacija je dostupna i u verziji na engleskom jeziku.

Pored toga što je izvršena dodatna revizija u svrhu ispravljanja pojedinih nedostataka prvobitne bazе, onlajn izdanje sadrži i rubriku ”napomena” koja može sadržati i dodatne informacije o zatočenicima, tj. podatke pronađene u građi drugih fondova Arhiva. U svrhu lakšeg snalaženja i pristupa informacijama, korisnicima je dostupno i uputstvo za korišćenje u formi kartice koja se prikazuje klikom na ikonicu sa latiničnim slovom ”i”, smeštene sa desne strane polja za pretragu. Takođe, unutar svakog od 23.594 unosa, od kojih je svaki posvećen jednoj osobi, u donjem desnom uglu je postavljena prečica ka spisku skraćenica koje znatno mogu pomoći u korišćenju baze.

Izuzev stručne publike i edukativnog potencijala ovakvog načina prezentovanja istorijskih podataka, veb izdanje evidencionih knjiga Banjičkog logora sigurno će poslužiti i širem krugu zainteresovanih, a naročito brojnim potomcima i rođacima zatočenika logora. Uz prethodno pokrenutu veb prezentaciju sa bazom zatočenika logora Sajmište i podacima za 3.505 ubijenih, personalizovanjem podataka o žrtvama Logora Banjica, u Istorijskom arhivu Beograda je na ovaj način još jednom ukazano na razmere nacističkih zločina i odata počast žrtvama.

Konfesije u regionu

Konfesije u regionu (1756–1895)

Arhiv Vojvodine, Konfesije u regionu (1756–1895), <https://maticneknjige.org.rs/>  (24. IV 2024).

Dostupnost izvora za istraživanje porodične istorije poslednjeih nekoliko decenija beleži neverovatnu ekspanziju. Prvobitni uzlet genealoških studija krajem prošlog veka, uzrokovan ekspanzijom interneta i mogućnostima umrežavanja, doneo je i ogroman rast interesovanja šire baze korisnika. Tome treba dodati i aktuelni razvoj veštačke inteligencije i mašinskog učenja koji će u najskorijoj perspektivi zasigurno doneti novu paletu mogućnosti. Povezivanjem prvobitnih inicijativa, u nekim sredinama se vremenom formiraju nacionalni portali, kakvi su npr. WieWasWie u Holandiji, ili baza podataka za porodičnu istoriju Mađarskog nacionalnog arhiva (Családtörténet). Posle Kartoteke žitelja grada Beograda i Zbirke crkvenih matičnih knjiga u okviru Digitalnog repozitorijuma Istorijskog arhiva Beograda, od nedavno su registrovanim korisnicima dostupne i digitalizovane crkvene matične knjige na portalu Arhiva Vojvodine Konfesije u regionu (1756–1895). Početna stranica portala Arhiva Vojvodine sadrži mapu područja sa kojeg potiču crkvene matične knjige uključene u zbirku, a ono pokriva naselja koja su pripadala Bačko-bodroškoj, Torontalskoj i Tamiškoj županiji na teritoriji današnje Srbije (Bačka i Banat), Hrvatske, Mađarske i Rumunije. Napomenuto je i to da je teritorija Srema pripadala Sremskoj županiji sa sedištem u Vukovaru, a da je tamošnja arhiva predata Državnom arhivu Hrvatske u Zagrebu i da zbog toga mapa ne pokriva to područje. Digitalnu zbirku je moguće pretraživati navigacijom kroz mapu na naslovnoj strani i uporedo pridruženom prozoru sa poljima za naprednu pretragu. Pored pretraživača crkvenih matičnih knjiga, na portalu su u formi istorijske beleške (Vodič) nalaze i veoma korisni tekstovi o crkvenim i državnim matičnim knjigama na teritoriji Ugarske.

Matične knjige - Kula (Bačka), 1849, pravoslavniu Srbi - umrli
AV, Matične knjige, Kula (Bačka), 1849, pravoslavni Srbi, umrli.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2024, str. 96-97.

Slobodan Mandić, ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XLV”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2024, Bеograd, 2024, str. 95-99.

Ups and Downs, Highs and Lows…

Ups and Downs, Highs and Lows… and the Forgotten

Centar za kulturnu dekontaminaciju,
Usponi i padovi, domašaji i promašaji… i ono što smo zaboravili /
Ups and Downs, Highs and Lows… and the Forgotten
<https://www.upsdownshighslows.com/> (29. VI 2022).

Internet prezentacija projekta usmerenog na pitanja kulturne razmene, saradnje i međusobnih uticaja Sjedinjenih Američkih Država i Jugoslavije/Srbije u okviru koga su tokom 2020. sprovedena istraživanja, organizovane debate, filmske projekcije, izložba, pereformansi, promocije, stručna vođenja i druge aktivnosti. Sakupljena arhivska građa i materijali sada su delom dostupni u okviru sedam kategorija sajta u sekciji Studije: film, poezija, muzika, savremena umetnost, pozorište, strip, urbanizam. Unutar svakog odeljka je prvo dat uvodni tekst, a nakon prezentovanih dokumenata nalaze se rubrike sa linkom ka snimcima održanih prezentacija i diskusija, hronologija događaja i informacije o istraživačima. Prema rečima autora projekta, Branislava Dimitrijevića, Ane Miljanić i Ljubice Slavković, internet prezentacija sadrži materijale koji bi trebalo da ispitaju i osvetle kompleksnosti i kontradikcije političkih, ekonomskih i kulturnih odnosa između SAD i Jugoslavije/Srbije kroz istorijske studije slučaja umetničke i kulturne saradnje, razmene i uticaja, sa težnjom stvaranja platforme za dalje diskusije o razotkrivenim kontradikcijama.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2022, str. 111-112.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XL”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2022, Bеograd, 2022, str. 107-112.

Biblioteka manastira Dečani

Biblioteka manastira Dečani

Manastir Visoki Dečani, Biblioteka manastira Dečani
<https://www.decani.org/sr/latinica-srpski/knjige> (21. II 2022).

Veb prezentacija manastira Visoki Dečani, zadužbine kralja Stefana Dečanskog i cara Stefana Dušana iz XIV veka, koju je 2004. godine Unesko uvrstio na svoju listu svetske kulturne baštine, pored odeljaka posvećenih znamenitoj istoriji, izgledu, bogatoj riznici i opštežiću manastira, takođe sadrži i posebno izdvojenu elektronsku biblioteku. Ovde su u digitalnom prikazu dostupne sve knjige iz vredne kolekcije od preko sto pedeset dečanskih rukopisnih knjiga od XIII do XVIII veka, zatim i kolekcija stare štampane knjige (među kojima i dela poznatih dečanskih igumana i monaha iz XIX i prve polovine XX veka), putopisi, nove knjige (odabrani naslovi iz biblioteke manastira), istorijski izvori (naslovi koji se neposredno bave manastirom Dečani bilo iz istorijskog, literarnog, ili aspekta istorije umetnosti). U posebnu celinu su izdvojeni naslovi na stranim jezicima, gde se mogu pronaći putopisi iz XIX i sa početka XX veka na engleskom i ruskom jeziku, stari letopisi i dnevnici na ruskom jeziku, naučna literatura o manastiru Dečani prevedena na engleski jezik, ali i knjige o aktuelnim događajima iz novije istorije regiona. Iako dostupna građa nije snabdevena metapodacima (u okviru nekog posebnog programa), te stoga nije moguće vršiti pretragu celokupnog materijala, mnoge knjige su obrađene softverom za optičko prepoznavanje teksta (OCR) i stoga ih je moguće pretraživati pojedinačno. Naročito treba istaći kvalitetno skenirane i u visokoj rezoluciji dostupne stranice iz kolekcije rukopisnih knjiga, koje se po značaju i bogatstvu svrstavaju odmah iza hilandarskih.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2022, str. 110-111.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XL”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2022, Bеograd, 2022, str. 107-112.

Jevrejska digitalna zbirka

Jevrejska digitalna zbirka

Istorijski arhiv Beograda, Jevrejska digitalna zbirka <https://jdz.arhiv-beograda.org/> (2. III 2021).

Nastala kao rezultat trogodišnjeg istraživanja fondova i zbirki Istorijskog arhiva Beograda Jevrejska digitalna zbirka od 2021. godine je dostupna preko namenski kreirane internet prezentacije u režimu otvorenog pristupa. Nakon pregledanja, izdvajanja, analitičke obrade i skeniranja većine od oko 60 hiljada predmeta, stvorena je jedinstvena tematska celina koja se odnosi na život beogradskih Jevreja od kraja XVIII do polovine XX veka. Kao rezultat finalne digitalne obrade arhivske građe omogućena je napredna pretraga, koja osim pretrage prema unetoj frazi takođe poseduje filtraciju prema dvadesetak ponuđenih tema, fondu/zbirci, pojmovnom registru i zanimanju, godini nastanka. Celokupan sadržaj sajta, uključujući i analitičke opise predmeta dat je na srpskom i engleskom jeziku. Tematski odabir građe uključuje i predmete u vezi sa holokaustom, a zajedno sa ranije kreiranom bazom podataka zatočenika logora Sajmište Arhiva Beograda, čini zaokruženi okvir za istraživanje tragične sudbine beogradskih Jevreja. Kao rezultat ovog arhivističkog poduhvata možemo reći da je nastala jedinstvena digitalna platforma koja po prvi put, ne samo u regionalnim okvirima, praktično omogućava istraživanje pojedinih tema bez ikakvog fizičkog prisustva na mestu u kojem je građa pohranjena. Svakako da bi ovaj impresivan rezultat bio pojačan da su na sajt osim postojeće male galerije dokumenata uvršteni i neki dodatni propratni sadržaji, poput prigodnih članaka, odabrane bibliografije, interakcije sa korisnicima, ili objava o registrovanim istraživanjima nastalim na osnovu ovde dostupne građe.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2021, str. 97-98.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXIX”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2021, Bеograd, 2022, str. 93-98.

Monasterium.net

Monasterium.net

ICARUS, Monasterium.net <https://www.monasterium.net/mom/home> (7. II 2022).

Digitalna platforma Monasterium koja se kontinuirano razvija od 2002. godine danas sadrži više od pola miliona primarnih izvora srednjovekovnih i ranomodernih dokumenata, iz preko 170 ustanova, iz 16 evropskih zemalja. Pokretanje i razvoj ovog projekta predstavljaju jedno od najvažnijih dostignuća Međunarodnog centra za arhivska istraživanja (ICARUS) sa centrom u Beču. Skoro milion digitalnih snimaka slobodno dostupnih na portalu primarno je pretraživo prema arhivskim fondovima razvrstanim geografski, kao i unutar nekoliko desetina tematskih kolekcija. Istraživačima srpskog srednjeg veka od posebnog su značaja sledeće kolekcije: Srpske povelje u arhivima Mađarske (1411-1481, opis i komentari na eng), Srpski srednjovekovni dokumenti u Državnom arhivu Venecije (eng), Srpski vladarski dokumеnti u Državnom arhivu Dubrovnika (1186-1479, eng), Odabrane srpske vladarske povelje XIV veka (1306-1388, nem), Povеljе gospodara Srbijе i Zеtе u cеtinjskim zbirkama (nem). Formiranje i digitalna dostupnost ovih kolekcija na prestižnom međunarodnom portalu rezultat su saradnje i učešća na nekoliko međunarodnih projekata Balkanološkog instituta SANU. U cilju aktivnijeg uključivanja korisnika u virtuelnu naučnu zajednicu, širenja njenog obrazovnog potencijala, kao i u svrhu tehničkog unapređenja platforme, omogućena je slobodna registracija putem koje je dopušten rad na uređivanju sadržaja u ulozi moderatora.

Kralj Stefan Vladislav oslobađa građane Dubrovnika od plaćanja mogoriša (taksa na vinograde) za posede u Žrnovnici, oko 1240. god.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2021, str. 78-79.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXVIII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2021, Bеograd, 2022, str. 77-82.

Zastave i grbovi Srbije

Ivan Sarajčić, Zastave i grbovi Srbije

Ivan Sarajčić, Zastave i grbovi Srbije <http://www.zastave-grbovi.com> (24. I 2022).

Prezentacija Zastave i grbovi Srbije, autora Ivana Sarajčića, pokrenuta je krajem 2007. godine sa ciljem promovisanja pravilne upotrebe lokalnih grbova i zastava Srbije, kao i u svrhu prikupljalja podataka o njima. Autor skreću pažnju na čestu proizvoljnu upotrebu ovih simbola i na prvo mesto ističe svoju nameru da sistematizacijom informacija o toj temi na jednom mestu podstakne i ubrza uređivanje prilično haotičnog stanja u domaćoj heraldici i veksikologiji. U tom smislu, pregledna struktura sajta sa proverenim podacima svakako ispunjava osnovnu nameru. Ali više od toga, početna stranica sa uvodnim tekstovima i objašnjenjima o lokalnim grbovima i zastavama u Srbiji, već kroz navigaciju u padajućem meniju posetiocima daje mogućnost otiskivanja na zanimljivo i korisno putovanje i upoznavanje vizuelnog identiteta opština i gradova Srbije kroz njihove zastave i grbove. Praktično u formi leksikona, svaka odrednica sarži osnovne i ujednačene heraldičke i veksikološke podatke o određenoj opštini, propraćene fotografijama i ilustracijama, mapama okruga i opština, spiskovima mesta, naselja i sela.

Autor sajta Ivan Sarajčić, geograf i veksilolog, redovni član Srpskog heraldičkog društva i član Komisije za opis zastava pri FIAV-u (Savez Međunarodnih veksikoloških društava), takođe se dugo godina bavi izradom web prezentacija. On je autor jednog od prvih domaćih sajtova istoriografske sadržine – web sajta Udruženja za društvenu istoriju, puštenog u pogon 1999. godine na adresi www.udi.org.yu

Preporuka: Katalog izložbe Grbovi Beograda i beogradskih opština (autor Marko Perić), Istorijski arhiv Beograda, 2019. god.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2021, str. 80-81.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXVIII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2021, Bеograd, 2022, str. 77-82.

Žrtve u Sremu (1941-1945)

Arhiv Vojvodine, Žrtve u Sremu (1941-1945)

Arhiv Vojvodine, Žrtve u Sremu (1941-1945) <https://sremskezrtve.arhivvojvodine.org.rs/> (5. X 2021).

Projekat Žrtve u Sremu (1941-1945) pokrenut je u Arhivu Vojvodine 2019. godine sa ciljem konačnog utvrđivanja konačnog broja stradalih sa ovog područja tokom Drugog svetskog rata. Od preuzimanja materijala iz postojeće elektronske baze podataka Muzeja Vojvodine krajem aprila 2020. godine, projektni tim Arhiva Vojvodine, na čelu sa dr. Milanom Koljaninom, uspeo je da za relativno kratko vreme kreira novi javno dostupan resurs, prvenstveno zahvaljujući korišćenju nove izvorne građe iz Arhiva Vojvodine (Komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Vojvodine – fond F. 183), ali i prikupljanjem i prikupljanjem informacija sa drugih strana (literatura, drugi popisi, knjige streljanih, crkvene matične knjige, foto-dokumentacija). Paralelno sa poslovima na ažuriranju spiskova stradalih odvijao se i značajan posao na evidentiranju i fotografisanju spomen obeležja na području Srema u sastavu Republike Srbije.

Sistematizacija prukupljene i novootkrivene građe poslužila je kao temelj za izradu fukcionalne i značajne web prezentacije čiju okosnicu čini detaljno pretraživa baza podataka sremskih žrtava 1941-1945, od blizu četrdeset hiljada imena (3968 strana sa po 10 imena). Osim toga, autori su osmislili i realizovali i dodatne odeljke sajta: Svedočenja, O žrtvama, Kulturocid, Galerija, Spomen-obležja. U delu posvećenom svedočenjima žrtava trebalo bi sa tehničke strane omogućiti bolju čitljivost faksimila izjava preživelih (ili omogućiti optičko prepoznavanje znakova i prezentovanje u HTML-u). Isto važi i za značajan dokument koji svedoči o udaru ustaških vlasti i nemačkih jedinica na kulturnu baštinu naroda određenih za uništenje, dostupan u odeljku Kulturocid. Digitalna kopija ovog dokumenta iz 1946. godine (Zločini na kulturno istorijskim spomenicima i predmetima u Sremu, pdf, 400 strana) mogla bi se obraditi uz pomoć OCR čitača i na taj način tekst učiniti pretraživim. Naročito treba istaći vrednost sekcije posvećene spomen obeležjima, jer prikupljeni i predstavljeni podaci o žrtvama i spomen obeležjima, fotografisani i mapirani, stvaraju poseban vizuelni utisak i svedoče o masovnosti zločina počinjenih nad stanovnicima Srema u Drugom svetskom ratu.

Bitno je istaći da je baza podataka urađena informatički besprekorno, uz mogućnosti filtiranja i unakrsne kombinacije podataka prema više parametara (ime, ime roditelja, prezime, prebivalište, mesto stradanja, mesto rođenja, veroispovest, osnov hapšenja, osnov pogubljenja, ko je likvidacuju izvršio/naredio, godina stradanja, godina suđenja, mesto nestanka, mesto posmrtnih ostataka, spomen obeležje). Zahvaljujući tome je omogućena i detaljna statistička obrada materijala, kao što je prikazano na primeru statističkih analiza datih u odeljku sajta O žrtvama.

MV, 5416 (4), Ustaška parada u Zemunu, 1941.

U opisu projekta je naznačeno da on nije u potpunosti okončan, tako da je za očekivati da će prezentacija biti obogaćivana i dodatnim sadržajima, poput audio i video zapisa svedočenja žrtava koje su preživele zločine okupatora u Sremu, ili da će postojeća galerija foto dokumenata biti proširena, digitalno obrađena i pretraživa.

Slobodan Mandić, 5. oktobar 2021.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2021, str. 142-143.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXVII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2021, Bеograd, 2021, str. 137-143.

Digitalna Biblioteka Matice srpske

Digitalna Biblioteka Matice srpske 

Digitalna Biblioteka Matice srpske <http://digital.bms.rs/ebiblioteka/> (1. IX 2021).

Kada su Jovan Hadžić i grupa srpskih trgovaca iz Pešte 1826. godine osnovali Maticu srpsku sa formiranom bibliotekom i rukopisnim odeljenjem, sigurno da nisu mogli ni da pretpostave da će nepunih dva veka kasnije veći deo čovečanstva imati mogućnost pristupa kolekcijama biblioteke iz bilo kog dela planete, putem uređaja koji gotovo svako od nas poseduje. Smeštena u Tekelijanumu, zadužbini Save Tekelije, Biblioteka Matice srpske (BMS) je za javnost otvorena avgusta 1836. godine, a 1864. je zajedno sa sedištem Matice preneta iz Pešte u Novi Sad.

Osnivačko pismo Matice srpske

U svrhu zaštite, ali i bržeg i jednostavnijeg pristupa publikacijama, kao i sa ciljem promocije i predstavljanja bogatog fonda BMS od 2006. godine odvijaju se poslovi na digitalizaciji koji su rezultirali formiranjem Digitalne Biblitioteke Matice srpske, jedne od najvećih digitalnih biblioteka u Srbiji. Sama Web prezenacija je pokrenuta septembra 2011. Izbor građe za digitalizaciju obavlja se prema vrednosti, celovitosti, retkosti, učestalosti korišćenja i drugim važnim kriterijumima. Prioritet je dat publikacijama koje su opisane u redovnim edicijama Ćirilske rukopisne knjige BMS i Katalog starih i retkih knjiga BMS kao i izdanjima biblioteke. U Digitalnu BMS do kraja avgusta 2021. godine ukupno je uključeno 31.174 publikacije (1.727.996 digitalnih stranica). Izuzetno bogat, raznovrstan i vredan materijal na sajtu je razvrstan unutar dvadeset četiri kolekcije, a zahvaljujući detaljnoj obradi omogućena je i napredna pretraga u kombinaciji ključnih reči i izdvojenih polja. Na početnoj strani, kao neka vrsta dobrodošlice i prvog vizuelnog kontakta, ispod polja za naprednu pretragu, posetiocima je omogućen uvid u četiri namenski formirane celine sa po nekolioko naslova (Najnovija izdanja, Najpopularnija izdanja, Na današnji dan po starom kalendaru/ po novom kalendaru). Ovo je svakako pohvale vredno rešenje, uz nadu da će autori prezentacije povremeno menjati i osvežavati početni izlog sajta, naročito ako se ima u vidu veličina baze digitalnih sadržaja koja im je na raspolaganju. U tom smislu treba posebno istaći vizuelni potencijal građe smeštene unutar kolekcija fotografija, razglednica, plakata, likovnih radova, muzikalija.

O sadržajnoj vrednosti kolekcija može poslužiti podatak da je od oko 480 knjiga koje je dao srpski 18. vek na sajtu dostupno 280 naslova izuzetne vrednosti koje je sada moguće pregledati i proučavati u onlajn režimu uz pomoć opcije Prelistajte. Ovim je omogućeno da čitav niz delatnika srpskog prosvetiteljstva poput Jovana Rajića, Zaharija Orfelina, Lukijana Mušickog, Pavla Solarića, Atanasija Stojkovića, Dositeja Obradovića, Milovana Vidakovića, bude približen savremenim pokolenjima. Sa izuzezkom Dositeja Obradovića, oni su uglavnom zaboravljeni zbog spora oko modifikacije srpskog jezika i potisunuti kao protivnici reforme za koju se zalagao Vuk Karadžić. Delo Jovana Rajića, koji je utemeljio razvoj novovekovne srpske istoriografije zastupljeno je sa 32 naslova. Među njima je i znamenita četvorotomna ”Istorija raznih slovenskih naroda, posebice Bugara, Hrvata i Srba”, u svom prvom izdanju iz 1794/95, i drugom iz 1823/24. U tom svom delu Rajić je uspešno sintetisao i uveliko nadmašio dotadašnju istorijsku tradiciju, „srpskoj istoriji dao izgubljeni početak“ i u skladu sa evropskom vizijom istorije – hronloškom podelom na staro, srednje i novo doba – srpsku istoriju izvodio od prelomnog vremena Seobe naroda.

Jovan Rajić, Istorija razaznih slovenskih naroda, posebice Bugara, Hrvata i Srba,1794.

Za više pogledati: ”DESET GODINA DIGITALNE ZBIRKE: Matica srpska u Novom Sadu čuva najlepše tragove srpske istorije na jednom mestu”, u: Srbija Danas, 21. Decembar.2020. (3. IX 2021).

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2021, str. 140-141.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXVII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2021, Bеograd, 2021, str. 137-143.