An Historian Goes to the Movies

An Historian Goes to the Movies – Exploring history on the screen

Andrew E. Larsen, An Historian Goes to the Movies – Exploring history on the screen
<https://aelarsen.wordpress.com> (22. IV 2024).

Svako ko je na internetu tragao za podacima relevantnim za izučavanje prošlosti zna da tu ima i vrlo mnogo taloga, kao i materijala sasvim sumnjivog porekla. Pseudoistoriografija, koju smo nekada redovno sretali po raznim feljtonima u štampi, radio i televizijskim emisijama, svakodnevnici uopšte, danas svoje mesto uveliko nalazi i na internetu. Sa druge strane, zahvaljujući svetskoj mreži, školovani istoričari takođe dobijaju mogućnost da ukažu na oduvek prisutno falsifikovanje istorijskih činjenica. Američki istoričar Endrju I. Larsen (Andrew E. Larsen), stručnjak za srednjovekovnu istoriju, 2014. godine pokrenuo je zanimljiv blog u kojem daje prikaze filmova i televizijskih serija sa istorijskom tematikom, usmeravajući analizu na pitanja istorijske tačnosti, odnosa između filma i nauke, kao i načina na koji se predstavljaju istorijske činjenice. U najvećem broju slučajeva dati su prikazi filmova o antičkom, srednjovekovnom i ranom modernom periodu u Evropi, ali su povremeno obuhvaćene i druge epohe i delovi sveta. Autor navodi da je blog posvećen pre široj publici i studentima, nego profesionalnim istoričarima. Do sada je prikazano oko stotinu naslova (84 filma i 22 TV serijala), a pored detaljne analize svakog filma, autor na kraju svakog članka daje i linkove za upotpunjavanje znanja o pojedinim temama. Sajt je registrovan na osnovnom vordpres domenu, tj. bez nadoknade za plaćanje zakupa, a autor poziva korisnike da podrže rad bloga minimalnim uplatama, u prvom redu radi plaćanja pretplate na filmske i televizijske platforme.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2024, str. 95-96.

Slobodan Mandić, ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XLV”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2024, Bеograd, 2024, str. 95-99.

Biblioteka manastira Dečani

Biblioteka manastira Dečani

Manastir Visoki Dečani, Biblioteka manastira Dečani
<https://www.decani.org/sr/latinica-srpski/knjige> (21. II 2022).

Veb prezentacija manastira Visoki Dečani, zadužbine kralja Stefana Dečanskog i cara Stefana Dušana iz XIV veka, koju je 2004. godine Unesko uvrstio na svoju listu svetske kulturne baštine, pored odeljaka posvećenih znamenitoj istoriji, izgledu, bogatoj riznici i opštežiću manastira, takođe sadrži i posebno izdvojenu elektronsku biblioteku. Ovde su u digitalnom prikazu dostupne sve knjige iz vredne kolekcije od preko sto pedeset dečanskih rukopisnih knjiga od XIII do XVIII veka, zatim i kolekcija stare štampane knjige (među kojima i dela poznatih dečanskih igumana i monaha iz XIX i prve polovine XX veka), putopisi, nove knjige (odabrani naslovi iz biblioteke manastira), istorijski izvori (naslovi koji se neposredno bave manastirom Dečani bilo iz istorijskog, literarnog, ili aspekta istorije umetnosti). U posebnu celinu su izdvojeni naslovi na stranim jezicima, gde se mogu pronaći putopisi iz XIX i sa početka XX veka na engleskom i ruskom jeziku, stari letopisi i dnevnici na ruskom jeziku, naučna literatura o manastiru Dečani prevedena na engleski jezik, ali i knjige o aktuelnim događajima iz novije istorije regiona. Iako dostupna građa nije snabdevena metapodacima (u okviru nekog posebnog programa), te stoga nije moguće vršiti pretragu celokupnog materijala, mnoge knjige su obrađene softverom za optičko prepoznavanje teksta (OCR) i stoga ih je moguće pretraživati pojedinačno. Naročito treba istaći kvalitetno skenirane i u visokoj rezoluciji dostupne stranice iz kolekcije rukopisnih knjiga, koje se po značaju i bogatstvu svrstavaju odmah iza hilandarskih.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2022, str. 110-111.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XL”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2022, Bеograd, 2022, str. 107-112.

Handschriftenportal

Projekt Handschriftenportal

Deutsche Forschungsgemeinschaft, Projekt Handschriftenportal
<https://handschriftenportal.de/> (7. II 2022).

Handschriftenportal (Rukopisni portal) predstavlja centralnu onlajn platformu za srednjovekovne i ranomoderne rukopise u Nemačkoj i nastao je kao rezultat saradnje četiri partnerske institucije – Državne biblioteke u Berlinu, Univerzitetske biblioteke Lajpcig, Bavarske državne biblioteke Minhen i Hercog August biblioteke Volfenbitel. Najveća prednost sabiranja svih rukopisa iz nemačkih institucija u jednoj pristupnoj tački jeste mogućenost da podaci budu obrađeni i prikazani u standardizovanom i koherentnom obliku. Osnovna grupa metapodataka (Kulturobjektdokumente/COD) sadrži ključne informacije o svakom objektu, a osim jedinica opisa u bazu su uključeni i digitalni faksimili rukopisa, tj. informacije o digitalnim kopijama. Pored pristupa svim podacima putem mašine za pretragu, portal takođe korisnicima daje i mogućnost ulaska u virtuelni radni prostor (Workspace). Kompjuterska obrada rukopisa i brojne mogućnosti u paleti digitalnih alata naročito dolaze do izražaja u pogledu efikasnosti identifikovanja najsitnijih detalja na skeniranim kopijama. Sve ovo je omogućeno primenom softverskih alata u režimu otvorenog pristupa (React.JS, Apache solr za pretragu, Mirador 3 za pregled digitalnih kopija). Detaljnije informacije se mogu pronaći na pojedinim sekcijama web sajta (na nemačkom i engleskom jeziku), a preko odeljka Test environment/ Zur Testumgebung dat je direktan ulaz za pregled onoga što je već i sada dostupno za pretragu i korišćenje. To je ujedno i rezultat prve faze projekta koji se odvijao od 2018. do 2021. godine. Sadržaji u rubrikama Blog i Vesti dati su isključivo na nemačkom jeziku, a u okviru glavnog menija nalazi se i link ka tviter nalogu projekta.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2021, str. 79-80.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXVIII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2021, Bеograd, 2022, str. 77-82.

Monasterium.net

Monasterium.net

ICARUS, Monasterium.net <https://www.monasterium.net/mom/home> (7. II 2022).

Digitalna platforma Monasterium koja se kontinuirano razvija od 2002. godine danas sadrži više od pola miliona primarnih izvora srednjovekovnih i ranomodernih dokumenata, iz preko 170 ustanova, iz 16 evropskih zemalja. Pokretanje i razvoj ovog projekta predstavljaju jedno od najvažnijih dostignuća Međunarodnog centra za arhivska istraživanja (ICARUS) sa centrom u Beču. Skoro milion digitalnih snimaka slobodno dostupnih na portalu primarno je pretraživo prema arhivskim fondovima razvrstanim geografski, kao i unutar nekoliko desetina tematskih kolekcija. Istraživačima srpskog srednjeg veka od posebnog su značaja sledeće kolekcije: Srpske povelje u arhivima Mađarske (1411-1481, opis i komentari na eng), Srpski srednjovekovni dokumenti u Državnom arhivu Venecije (eng), Srpski vladarski dokumеnti u Državnom arhivu Dubrovnika (1186-1479, eng), Odabrane srpske vladarske povelje XIV veka (1306-1388, nem), Povеljе gospodara Srbijе i Zеtе u cеtinjskim zbirkama (nem). Formiranje i digitalna dostupnost ovih kolekcija na prestižnom međunarodnom portalu rezultat su saradnje i učešća na nekoliko međunarodnih projekata Balkanološkog instituta SANU. U cilju aktivnijeg uključivanja korisnika u virtuelnu naučnu zajednicu, širenja njenog obrazovnog potencijala, kao i u svrhu tehničkog unapređenja platforme, omogućena je slobodna registracija putem koje je dopušten rad na uređivanju sadržaja u ulozi moderatora.

Kralj Stefan Vladislav oslobađa građane Dubrovnika od plaćanja mogoriša (taksa na vinograde) za posede u Žrnovnici, oko 1240. god.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2021, str. 78-79.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXVIII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2021, Bеograd, 2022, str. 77-82.

Explore Byzantium

Explore Byzantium

Chris Ambrose, Explore Byzantium, <http://byzantium.seashell.net.nz> 
(19. I 2012). *Wayback Machine (FEB 04 2012)

Sajt Istraživanje Vizantije predstavlja dobar primer za popularizaciju vizantijske istorije i civilizacije bez opterećivanja akademskim sadržajima. O autoru sajta, Krisu Ambrouzu, ne saznajemo ništa više od samog imena, te stoga pretpostavljamo da se radi o zaljubljeniku u istoriju i kulturu Vizantije, koji je odlučio da svoja interesovanja pretoči u jednu preglednu i široj publici zanimljivu internet prezentaciju. Pored kraćeg uvodnog teksta i hronološkog pregleda istorije Vizantije, prezentacija sadrži nekoliko interesantnih delova, poput članaka o vizantijskom društvu (caru i dvoru, ženama, seljacima i poljoprivrednicima, vojsci, državnoj upravi, crkvi), prikaze knjiga, galeriju fotografija i istorijskih karata, a tu je i preporuka za druge internet lokacije razvrstane po grupama (opšti pregledi sa izvorima; kolekcije linkova; hronologije; organizacije; numizmatika; istorija umetnosti, galerije i muzeji; život i ljudi u Vizantiji).

Slobodan Mandić, 19. januar 2012.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2011, str. 105.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XII. Istorija Vizantije”,
u: Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2011, Bеograd, 2011, str. 101-106.

Istorijska biblioteka: enciklopedija istorije i književnosti

Istorijska biblioteka. enciklopedija istorije i književnosti na srpskom jeziku

Историјска библиотека. енциклопедија историје и књижевности на српском језику, <http://www.istorijskabiblioteka.com> (19. I 2012).

U okviru Istorijske biblioteke, internet enciklopedije na srpskom jeziku, pored drugih i veoma kvalitetnih tekstova iz oblasti političke, vojne i istorije književnosti, moguće je pronaći i niz članaka posvećenih istoriji Vizantije i vizantologiji. Osim odrednica vezanih za političku istoriju, a koji su nanizani u rubrici Vizantijsko carstvo, pretražujući sajt putem tagova nailazimo i na tekstove posvećene vizantijskim istoričarima, vizantolozima i izvorima za istoriju Vizantije. Zanimljivo je da se na sajtu nalazi i Rečnik vizantijskih titula, ali je neregistrovanim korisnicima onemogućen pristup. Treba skrenuti pažnju da je ovu obimnu biblioteku moguće pretraživati prema nekoliko kriterijuma: zadate reči, sadržaja, azbučnog reda, kategorije, tagova. Važno je napomenuti i da je ova biblioteka, iako u nekim segmentima obogaćena popularnim rubrikama (Zanimljivost dana, Da li ste znali, Iz štampe…), veoma ozbiljno i naučno utemeljena, a to se vidi kroz veliki broj izvora i naučne literature koji su korišćeni u njenom kreiranju, što je veoma retka pojava u našem sajber prostoru. Zbgo svega toga urednicima Istorijske biblioteke (Uroš Milivojević, Miloš Milojević, Nataša Pešić) treba čestitati na dobro zamišljenoj i realizovanoj ideji.

Slobodan Mandić, 19. januar 2012.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2011, str. 104-105.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XII. Istorija Vizantije”,
u: Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2011, Bеograd, 2011, str. 101-106.

Лаборатория истории Византии и Причерноморья

Лаборатория истории Византии и Причерноморья

Московский государственный университет имени М.В.Ломоносова, Лаборатория истории Византии и Причерноморья, <http://www.hist.msu.ru/Labs/ByBSea/index.htm> (20. I 2012).

Naučno-istraživačka laboratorija za proučavanje Crnog mora i Vizantije u srednjem veku Odeljenja za istoriju Moskovskog državnog univerziteta je osnovana 14. maja 1990. godine u svrhu sprovođenja sveobuhvatnih istraživanja ove teme, pretrage i objavljivanja novih arhivskih izvora, kreiranja baza podataka, identifikacije istorijskih i tipoloških obrazaca razvoja u regionu Vizantije i Crnog mora u svojim odnosima sa regionom Rusije, Zapadne Evrope i država Istoka. Na sajtu Laboratorije u odeljku Izvori dostupna je digitalizovana građa Massaria Caffae 1374. iz fonda Banke Sv. Đorđa Državnog arhiva u Đenovi. Reč je o detaljnoj knjizi evidencija prihoda i rashoda đenovljanskih zvaničnika u gradu Kafi (danas Feodosija u Ukrajini) kojom je u to vreme upravljala Đenova i čiji konzul je od 1316. godine odatle upravljao svim đenovljanskim kolonijama u Crnom moru. Projekat digitalizacije ovog fonda nastao je kao plod uspešne saradnje između Laboratorije i Državnog arhiva u Đenovi. Radi praktičnosti rada na tekstu, na sajtu Laboratorije je dat i skenirani Rečnik skraćenica italijanskog i latinskog jezika A. Capelli, objavljenog u Milanu 1912. godine.

Slobodan Mandić, 20. januar 2012.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2011, str. 103-104.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XII. Istorija Vizantije”,
u: Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2011, Bеograd, 2011, str. 101-106..

BYZANTIUM – Society

BYZANTIUM – Society for the Promotion of Byzantine Studies Online

BYZANTIUM – Society for the Promotion of Byzantine Studies Online, <www.byzantium.ac.uk> (19. I 2012).

Englesko Društvo za promociju vizantijskih studija (SPBS) je udruženje koja zastupa Ujedinjeno Kraljevstvo u Međunarodnom udruženju za vizantijske studije (AIEB). Društvo je osnovano 1983. godine sa namerom unapređivanja i proučavanja znanja o istoriji, kulturi, jeziku i književnosti Vizantijskog carstva i njegovog okruženja. Internet prezentacija Društva daje razne informacije vezane za njegovu delatnost: novosti, kalendar događaja, pokrivanje troškova za učestvovanje na simpozijumima, publikacije Društva i njegovih članova, studiranje istorije Vizantije na univerzitetima Ujedinjenog Kraljevstva, korisne linkove, mogućnost pristupanja Društvu. Na sajtu je nedavno otvorena i nova sekcija posvećena nastavnim izvorima koja će uključivati i „neformalne” i „privatne” prevode tekstova, ali je trenutno nedostupna jer je u toku njena rekonstrukcija. Takođe, treba istaći da će posetioci sajta pronaći informacije vezane za dešavanja u vizantologiji i van Velike Britanije, poput eseja Hirouki Hašikave (Hiroyuki Hashikawa) sa Kjoto univerziteta koji daje istorijski pregled vizantijskih studija u Japanu.

Slobodan Mandić, 19. januar 2012.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2011, str. 103.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XII. Istorija Vizantije”,
u: Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2011, Bеograd, 2011, str. 101-106.

The International Association of Byzantine Studies

The International Association of Byzantine Studies

The International Association of Byzantine Studies,
<www.aiebnet.gr> (19. I 2012).

Međunarodno udruženje za vizantijske studije (AIEB) sa sedištem u Atini osnovano je 1948. godine istovremeno sa održavanjem vizantološkog međunarodnog kongresa. Prvi predsednik Udruženja je bio francuski vizantolog Pol Lemerl. Na predlog Dionizisa Zakitinosa, a u svrhu promocije vizantijskih studija, Udruženje  od 1964. godine izdaje i Bilten koji svim zainteresovanim pruža informacije o novim publikacijama i radovima u pripremi, kao i istraživačkim projektima u različitim oblastima vizantologoje. Sa ulaskom u informatičko doba i u svrhu funkcionalnijeg delovanja, na kongresu u Androsu 2003. godine je odlučeno da ulogu Biltena preuzme internet prezentacija Udruženja. Tom prilikom je generalni sekretar Udruženja Evangelos Krisos prezentovao pilot verziju sajta, a prisutne zamolio da i ostale obaveste da će od sada informacije o svim aktivnostima biti objavljivane na sajtu koji će biti ažuriran dva puta godišnje. U tom smislu sajt AIEB-a sadrži sve relevantne podatke vezane za delovanje Udruženja, od opštih podataka, uprave i organizacije podružnica po državama, preko biltena, konferencija i aktivnosti, pa do novijih publikacija, linkova i kontakt informacija. Treba napomenuti i da sajt ima verzije na francuskom, engleskom i grčkom jeziku, ali i da pojedini odeljci nisu redovno ažurirani.

Slobodan Mandić, 19. januar 2012.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2011, str. 102.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XII. Istorija Vizantije”,
u: Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2011, Bеograd, 2011, str. 101-106.

Byzantine Studies On The Internet

Byzantium: Byzantine Studies On The Internet

Paul Halsall (ed), “Byzantium: Byzantine Studies On The Internet”, InternetHistory Sourcebooks, <http://www.fordham.edu/halsall/byzantium> (19. I 2012).

Uzevši u obzir da sajt Internet History Sourcebooks predstavlja jedan od najznačajnijih i najstarijih web projekata posvećenih istorijskim izvorima na internetu i da je nastao kao rezultat interesovanja vizantologa Pola Halsala za nove tehnologije i njihovu primenu i istorijskoj nauci, ne čudi da i odeljak posvećen vizantijskim studijama predstavlja nezaobilazno čvorište za svakoga ko se krstareći mrežom svih mreža zaputio u potragu za hiljadugodišnjom istorijom Vizantije i njenom izučavanju. Pored najznačajnije sekcije koja sadrži hronološki i tematski složene onlajn istorijske izvore, tj. linkove ka njima širom svetske mreže, zainteresovani će i u drugim odeljcima pronaći obilje neiscrpnih putokaza ka relevantnim sadržajima poput: bibliografija, galerija slika, hronologija, lista vladara, korisnih softverskih alatki (npr. Skyglobe – program za pozicioniranje zvezda na nebu u prošlosti po raznim kalendarima) i drugo. Jedini nedostatak sajta može predstavljati upravo ono što ga preporučuje kao sajt broj jedan kada je reč o istoriji Vizantije i vizantijskim studijama, a to je tendencija da se ovde sistematizuju linkovi gotovo ka svakoj drugoj relevantnoj lokaciji na internetu o ovoj temi, pa se usled karakteristike weba da se svakodnevno pojavljuju nove, ali i gase postojeće adrese, mora desiti da neki linkovi ostanu „mrtvi”, ili da se pojava novog kvalitetnog sadržaja ne registruje i uvrsti u postojeću sistematizaciju. Ovaj problem rešava se ažuriranjem postojećeg stanja te je stoga svakom posetiocu korisna informacija o vremenu poslednje izmene.

Slobodan Mandić, 19. januar 2012.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2011, str. 101.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XII. Istorija Vizantije”,
u: Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2011, Bеograd, 2011, str. 101-106..