Промяната 1989. Преди и след

Промяната 1989. Преди и след

Държавна агенция “Архиви”, Промяната 1989. Преди и след
<https://thechange1989.archives.bg> (10. XI 2022).

Промяната 1989. Преди и след

Projеkat Promеnе 1989. Prе i poslе pokrеnut jе sa idеjom da sе omogući pristup ranijе nеpoznatom izvornom matеrijalu koji bi upotpunio mnogostrukost sеćanja na taj pеriod novijе istorijе Bugarskе. Vеć u uvodnom tеkstu dr. Mihaila Gruеva, dirеktora bugarskе Državnе agеncijе „Arhivi”, prеdstavljеno jе nеkoliko polaznih tačaka za pokrеtanjе projеkta, rеalizovanog u saradnji sa nacionalnim tеlеvizijskim i radio kućama i Agеncijom za obеlodanjivanjе dokumеnata i za izjašnjavanjе o pripadnosti bugarskih državljana Državnoj bеzbеdnosti i obavеštajnim službama Bugarskе narodnе armijе. Porеd ostalog ukazano jе i na to da nе postoji opštеprihvaćеno mišljеnjе da li sе i kada bugarska tranzicija tačno završila. Mišljеnja i u akadеmskim krugovima o tomе su različita, gdе prеovladava ono da jе okončana najkasnijе do 2007. godinе, dok mnogi obični ljudi nе prеpoznaju sadašnjost kao nеšto kvalitativno dugačijе od tranzicijе. Iz tog razloga autori sajta pažnju višе usmеravaju na počеtni tranzicioni pеriod. O tomе govorе vеć i naslovi cеlina prеzеntovanih dokumеnata na počеtnoj stranici sajta (tеmе i događaji): „Pеrеstrojka” i bugarska „pеrеstrojka”; Vеtar promеna u BKP; Ekonomija 1987-1991; Spoljna politika (1987–1991); Dеmonstracijе otpora (1987–1989); Državni udar – 10. novеmbar 1989; Mitinzi, povorkе, praznici, koncеrti, svakodnеvni život; Rеstauracija starih partija; Partijski kongrеsi; Ustav iz 1991. godinе, itd. Do sada jе učinjеno dostupnim prеko 1.100 ranijе nеpoznatih dokumеnata koji su odabrani iz Državnе agеncijе „Arhivi” širom Bugarskе, dopunjеnih dokumеntima pomеnutе Komisijе i autеntičnim snimcima iz arhivе Bugarskе nacionalnе tеlеvizijе i Zlatnog fonda Bugarskog nacionalnog radija. Kako autori ističu, izrada sajta bi trеbalo da prеdstavlja samo počеtak objavljivanja novopristiglih dokumеnata iz fondova Savеza dеmokratskih snaga, kao i o ključnim ličnostima poput Žеljе Žеlеva ili Radoj Ralina.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2022, str. 103-104.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XLI”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2022, Bеograd, 2023, str. 99-104.

Anemi – Digital Library of Modern Greek Studies

Anemi – Digital Library of Modern Greek Studies

Anemi – Digital Library of Modern Greek Studies <https://anemi.lib.uoc.gr> (25. X 2022).

Anemi – Digital Library of Modern Greek Studies

Digitalna biblioteka modernih grčkih studija je pokrenuta još 2006. godine od strane Univerzitetske biblioteke Krita kao kruna projekta započetog 2000. godine. Obogaćivanja sadržaja Biblioteke je nastavljano sve do maja 2009. godine. Unutar prezentacije korisnicima su dostupni brojni i bogati digitalizovani sadržaji, sakupljeni sa različitih strana, ali pretežno iz kolekcija starih i retkih knjiga Univerziteta na Kritu. Jednostavna forma sajta posetiocima na levoj strani ekrana pruža vertikalni meni, sa podjedanko istaknutim sekcijama. Među njima svakako izdvajamo odeljak Navigacija, gde je sav materijal raspoređen i dostupan u kategorijama digitalne kolekcije, vrsta materijala, kontributori. Digitalne kolekcije čini nekoliko tematski organizovanih celina, od kojih je najobimnija Grčka digitalna bibliografija od XV do XXI veka sa oko 12.500 jedinica, odnosno dostupnih knjiga u digitalnom obliku. Osim toga, pomenimo još i zbirke u kojima su sabrana dela iz istorije književnosti, opštih istorija i istorija Grka (Antaeus), zatim referentni materijali poput bibliografija, rečnika, enciklopedija, priručnika, hronologija i drugih publikacija od koristi za studije moderne Grčke (Neohellinistis), ili celiinu manusCrete, gde je pohranjeno 77 rukopisa koji se danas čuvaju na Kritu. Stručnjacima za digitalizaciju će posebnu pažnju privući stranica sa detaljnim objašnjenjima o primenjenim postupcima, standardima i procesima sprovedenim za realizaciju ovog projekta (Tutorials/Οδηγοί).

Među brojnim retkim i dragocenim primercima digitalnih kopija moguće je pronaći prave raritete, poput istorijske rasprave Klefte i suliote, Vojislava V. Rašića, štampane u Beogradu 1892. godine. Za manji broj digitalizovanog materijala sa nejasnim statusom autorskih prava, pristup je omogućen samo unutar zatvorene mreže Univerziteta.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2022, str. 99-100.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XLI”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2022, Bеograd, 2023, str. 99-104.

Budapest100

Budapest100

Open Society Archives, KÉK Contemporary Architecture Centre,
Budapest100 <https://budapest100.hu/en/> (23. VI 2022).

Prezentacija Budempešta 100 nastala je na temelju aktivnosti u okviru manifestacije i serije događaja pokrenutih 2011. godine od strane Arhiva otvorenog društva i nezavisne organizacije Mađarski centar za savremenu arhitekturu. U početku okrenuti zgradama Budimpešte starim jedan vek, organizatori vremenom okupljaju volontere i predstavnike različitih zanimanja radi otkrivanja mnogih detalja i priča u vezi sa arhitektonskim objektima mađarskog glavnog grada. Prvobitni spisak objekata je dopunjavan na osnovu građe Gradskog arhiva Budimpešte. Dosadašnje aktivnosti i istraživanja su iskorišteni za jedinstvenu bazu podataka dostupnu na dvojezičnom sajtu projekta u odeljku Istraživanja (Research/Kutatás). Baza je podeljena u sekcije razvrstane prema zastupljenim objektima, graditeljima, arhitektama, godini izgradnje, a tu je i stranica sa tekstom o metodologiji istraživanja i njenom razvoju u proteklih deset godina. Od propratnih sadržaja na sajtu su dostupni galerija fotografija, prisustvo u medijima, linkovi ka društvenim mrežama, kao i poziv i pristupnice za učešće volonterima i vlasnicima objekata.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2022, str. 109-110.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XL”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2022, Bеograd, 2022, str. 107-112.

Zeithistorische Forschungen

Zeithistorische Forschungen / Studies in Contemporary History

Zeithistorische Forschungen | Studies in Contemporary History
<https://zeithistorische-forschungen.de/> (23. II 2022).

Nemački časopis posvećen temama iz savremene istorije pokrenuo je Centar za savremenu istoriju u Potsdamu 2003/2004 godine. Pokretanje časopisa inspirisano je idejom da se da prednost mlađoj generaciji naučnika, čija istraživačka polja i rezultati nisu bili dovoljno zastupljeni u drugim časopisima. Pored toga, prvi urednici, istoričari Konrad Jarauš (Konrad H. Jarausch) i Kristof Klajsman (Christoph Kleßmann) istakli su potrebu za upoznavanjem suštinskih promena do kojih je došlo u savremenim istorijskim istraživanjima. Razlog za izbor hibridnog modela publikovanja, u štampanom i u onlajn izdanju, objašnjen je ubrzanom medijatizacijom prošlosti i rastućom digitalizacijom u komunikaciji među naučnicima. Dok štampano izdanje zadovoljava utvrđene standarde za akademske časopise, onlajn publikacije poseduju dodatne prednosti i mogućnosti rada sa vizuelnim materijalom, video klipovima i audio snimcima. Veb prezentacija onlajn izdanja časopisa jednostavno je podeljena u svega nekoliko segmenata. Početna stranica sajta sadrži naslovnu stranu i prečice ka člancima aktuelnog broja, a zatim su date novosti, novi reprinti i prečice ka oznakama za pretragu. Posebno je izdvojena strana sa detaljnim uputstvima za predaju rukopisa, predlog tema i sl. Iako je časopis bazično na nemačkom jeziku, takođe se objavljuju i članci na engleskom, koji su dostupni i izdvojeno (do sada preko 120 članaka). Pretragu sadržaja je moguće vršiti preko mašine za pretragu, prema indeksima autora, tema i oznaka (ključnih reči). Časopis izlazi tri puta godišnje, a onlajn izdanje beleži 530 hiljada poseta tokom 2021. godine (360 hiljada u 2020. god). Realizacija onlajn izdanja časopisa je ostvarena u saradnji sa specijalističkim istorijsko-informacionim sistemom Clio-Oline

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2021, str. 94-95.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXIX”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2021, Bеograd, 2022, str. 93-98.

Милитера (Военная литература)

Милитера (Военная литература)

Олег Рубецкий, Сайт «Милитера» («Военная литература»)<http://militera.org/> (20. II 2022).

Ruski sajt Militera posvećen vojno-istorijskoj literaturi pokrenut je 2001. godine i danas predstavlja jednu od najobimnijih internet biblioteka na ruskom jeziku. Brojni resursi dostupni na ovoj lokaciji razvrstani su u desetak odeljaka: autori, članci, periodika, vojna alternativa i futurologija, dečja vojna književnost, usmene istorije, vojne karte i dijagrami, poezija, pionirski poduhvati. Osnovni odeljci su dopunjeni sekcijama koje su klasifikovane prema vrsti literature (primarni izvori, dnevnici i pisma, memoari, biografije, vojne istorije, istraživanja, proza, tehnika i oružije i dr). Iako dominiraju sadržaji iz vojne istorije, u veliku količinu dostupnog materijala nužno su uključeni i srodni sadržaji iz drugih oblasti, poput statistike, politike, ekonomije, ili dela iz opšte istorije. Takođe, u odeljku sa linkovima ka drugim lokacijama (Ссылки) date su poveznice sa drugim korisnim i kompatibilnim lokacijama na internetu, poput sajtova koji imaju sekcije sa digitalnim bibliotekama i onim posvećenim staroj periodici i istorijskim novinama. Sav materijal na sajtu može se slobodno preuzeti u jednom ili više formata, a za korišćenje nekih će možda biti potrebna instalacija dodatnog softvera za čitanje knjiga, poput programa SumatraPdf za otvaranje fajlova u DjVu formatu. Ovaj format je inače napravljen primarno za skladištenje skeniranih dokumenata, naročito onih koji sadrže kombinaciju teksta, crtanih linija, indeksiranih kolor slika i fotografija.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2021, str. 96-97.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXIX”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2021, Bеograd, 2022, str. 93-98.

Jevrejska digitalna zbirka

Jevrejska digitalna zbirka

Istorijski arhiv Beograda, Jevrejska digitalna zbirka <https://jdz.arhiv-beograda.org/> (2. III 2021).

Nastala kao rezultat trogodišnjeg istraživanja fondova i zbirki Istorijskog arhiva Beograda Jevrejska digitalna zbirka od 2021. godine je dostupna preko namenski kreirane internet prezentacije u režimu otvorenog pristupa. Nakon pregledanja, izdvajanja, analitičke obrade i skeniranja većine od oko 60 hiljada predmeta, stvorena je jedinstvena tematska celina koja se odnosi na život beogradskih Jevreja od kraja XVIII do polovine XX veka. Kao rezultat finalne digitalne obrade arhivske građe omogućena je napredna pretraga, koja osim pretrage prema unetoj frazi takođe poseduje filtraciju prema dvadesetak ponuđenih tema, fondu/zbirci, pojmovnom registru i zanimanju, godini nastanka. Celokupan sadržaj sajta, uključujući i analitičke opise predmeta dat je na srpskom i engleskom jeziku. Tematski odabir građe uključuje i predmete u vezi sa holokaustom, a zajedno sa ranije kreiranom bazom podataka zatočenika logora Sajmište Arhiva Beograda, čini zaokruženi okvir za istraživanje tragične sudbine beogradskih Jevreja. Kao rezultat ovog arhivističkog poduhvata možemo reći da je nastala jedinstvena digitalna platforma koja po prvi put, ne samo u regionalnim okvirima, praktično omogućava istraživanje pojedinih tema bez ikakvog fizičkog prisustva na mestu u kojem je građa pohranjena. Svakako da bi ovaj impresivan rezultat bio pojačan da su na sajt osim postojeće male galerije dokumenata uvršteni i neki dodatni propratni sadržaji, poput prigodnih članaka, odabrane bibliografije, interakcije sa korisnicima, ili objava o registrovanim istraživanjima nastalim na osnovu ovde dostupne građe.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2021, str. 97-98.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXIX”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2021, Bеograd, 2022, str. 93-98.

The International Institute of Social History

The International Institute of Social History

The International Institute of Social History (IISH/IISG),
 <https://iisg.amsterdam/en> (3. II 2022).

Veb prezentacija Međunarodnog instituta za socijalnu istoriju u Amsterdamu sadrži nekoliko značajnih i korisnih odeljaka koji korespondiraju sa bogatom arhivskom, bibliotečkom i audio-vizuelnom građom koja su čuva u ovoj instituciji za proučavanje socijalno-ekonomske istorije. Pored mogućnosti detaljne pretrage i informacija o građi u formi elektronskog kataloga, gde su podaci strukturirani prema vrsti građe, arhivskim celinama i prema državama, na sajtu je omogućen pristup i drugim digitalnim sadržajima, poput pretrage onlajn kolekcija, od kojih su mnoge digitalizovane i slobodno dostupne. U podsekcijama odeljka o podacima (Data) omogućen je uvid u različite baze podataka pohranjene u sistemu Dataverse (Radni odnosi, Produkcija novca, Ruska istorijska statistika, Španski građanski rat, Jugoistočna Azija, Holandski izborni cenzus, Međunarodni klasifikacioni sistem religija i dr). Tu se nalazi i konvertor uporedne vrednosti novca (gulden i evro) i kupovne moći kroz vreme. Treba istaći i blog sajta koji je pomalo skrajnut unutar odeljka O Institutu (about iish), ali je veoma bogat objavama grupisanim u nekoliko kategorija, kao što su novosti o azijskim kolekcijma, ili publikacije i naučni rezultati nastali na temelju korišćenja kolekcija Instituta. Za oblast digitalne istorije naročito je interesantan blog o digitalnim tokovima rada (Digital Workflows Blog), ili o Međunarodnom udruženju za socijalnu istoriju (ISHA) koje je osnovano na kongresu u Sidneju 2005. godine (na ovoj stranici se mogu preuzeti/ i bilteni ISHA od 2011. do 2018. godine).

Collection Guides – IISH

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2021, str. 93-94.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXIX”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2021, Bеograd, 2022, str. 93-98.

Alaska’s Digital Archives  

Alaska’s Digital Archives

Statewide Library Electronic Doorway,
 Alaska’s Digital Archives  <https://vilda.alaska.edu/> (9. II 2022).

Digitalni arhiv Aljaske pokrenut je sa idejom formiranja centralnog punkta za prikazivanje istorijskih fotografija, govorne istorije, pokretnih slika, mapa, dokumenata, knjiga, fizičkih objekata i drugih materijala iz arhiva, muzeja, i biblioteka SAD. Otkupljena od Rusije 1867. godine, zvanično proglašena teritorijom SAD 1912, Aljaska 1959. postaje 49 savezna država, a danas je najveća i najređe naseljena američka država. Imajući na umu da u ogromnoj količini podataka na web-u mnogi ostaju zakopani i nikad, ili retko iskorišćeni, da se neki dupliraju, a samo mali deo redovno koristi za primenu i sintezu sa drugim podacima ili stečenim znanjima, u potpunosti je opravdana ideja da se na jednom mestu združeno prikažu kolekcije o istorijskom nasleđu Aljaske, koje potiču iz fundusa različitih institucija. Kolekcija je deo portala (Statewide Library Electronic Doorway – SLED) koji obrađuje informacione resurse značajne za Aljasku. Ova elektronska kapija kojom upravljaju aljaske biblioteke na web-u je prisutna još od 1995. godine.  Snalaženje u velikoj količini podataka i materijala na sajtu je omogućeno uključivanjem više parametara pretrage (institucija iz koje kolekcija potiče, tema, stvaralac, izvor, vrsta materijala). Pored lakog upoznavanja sa zanimljivim nasleđem Aljaske, ovaj web sajt pruža i odličan primer na koji način je moguće napraviti koristian i pregledan tematski orijentisan digitalni repozitorijum.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2021, str. 81-82.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXVIII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2021, Bеograd, 2022, str. 77-82.

The Lausanne Project 1922-23

The Lausanne Project – the New Middle East, 1922-23

Ginko Library, Calouste Gulbenkian Foundation,
 The Lausanne Project – the New Middle East, 1922-23,
<https://thelausanneproject.com> (03. II 2022).

Lozanskim mirom potpisanim 24. jula 1923. godine izmenjene su granice Bugarske i Grčke u korist Turske koja je dobila zadovoljenje nakon veoma nepovoljnih odredbi prethodnog, ali neratifikovanog mirovnog ugovora u Sevru (1920). Pored teritorijalnih ustupaka kojima je Turskoj vraćena Istočna Trakija sa Jedrenom i Anadolija sa Izmirom, ovaj mirovni sporazum je osigurao i međunarodno priznanje nove turske države. Impuls za pokretanja projekta posvećenog nasleđu mirovne konferencije u Lozani 1922/23. javio se kao reakcija na uočeno zapostavljanje te teme u međunarodnim okvirima, tokom priprema za obeležavanje stogodišnjice Pariske mirovne konferencije 1919. godine. Stoga je okupljen međunarodni tim stručnjaka zadužen da organizuje obeležavanje stogodišnjice Lozanskog mira, putem objavljivanja knjiga eseja, putujućih izložbi, kolekcija karikatura, saradnje sa Istorijskim muzejem Lozane i dr. Pored detaljnih informacija o pokretačima, saradnicima i partnerima projekta, web prezentacija sadrži i segment sa istoriografskim osvrtom na konferenciju u Lozani, galeriju fotografija francuske agencija Rol, a pošto fotografima nije bio dozvoljen pristup hotelima gde se konferencija odvijala, ilustrativni materijal je dopunjen crtežima i karikaturama (Kolekcija Derso i Kelen). Posebno treba obratiti pažnju na sekciju koja u formi bloga sadrži eseje i podkaste različitih saradnika projekta na srodne teme, od pitanja uloge energanata i nafte na diplomatsku istoriju Bliskog istoka u međuratnom periodu, recepcije i nasleđa ugovora u Sevru iz 1920. godine, ili o vrednoj pisanoj zaostavštini sačuvanoj u privatnim arhivama nasledika učesnika konferencije u Lozani.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2021, str. 77.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXVIII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2021, Bеograd, 2022, str. 77-82.

Lomax Digital Archive

Lomax Digital Archive

Lomax Digital Archive <https://archive.culturalequity.org/> (15. VII 2021).

Teško da je moguće preceniti ulogu koju su muzičar i etnomuzikolog Alan Lomaks i njegov otac Džon Ej Lomaks odigrali u oblikovanju savremene muzičke istorije. Putujući zabačenim predelima američkog juga u potrazi za tragovima tradicionalnog muzičkog nasleđa, a pod pokroviteljstvom Kongresne biblioteke, između 1933. i 1942. godine oni su sakupljali i beležili izvorne i autentične snimke. Alan je kasnije samostalno nastavio sa ovim važnim poslom sve do osamdesetih godina 20. veka. Osim toga, pedesetih godina je boravio u Evropi takođe neumorno radeći i snimajući izvođače u Britaniji, Irskoj, Italiji i Španiji. Prvi muzičar koga su Lomaksi snimili 1933. godine je bio Hjudi Ledbeter (Huddie Ledbetter), poznatiji kao Lid Beli (Lead Belly), u zloglasnom kazneno popravnom zavodu Lujzijane ”Angola” Takođe, zaslužni su i za otkrivanje i približavanje široj publici bluz gitariste Roberta Džonsona, protesnog pevača Vudi Gutrija, folk umetnika Pita Sigera, kantri muzičara Burl Ivesa. O značaju muzikološkog poduhvata Lomaksovih svedoče i reči Brajana Ina da bez Alana Lomaksa verovatno ne bi bilo ni bluz eksplozije, RnB pokreta, Bitlsa, Stonsa, ni Velvet Andergraunda.

This image has an empty alt attribute; its file name is fieldworks-1024x761.jpg

Digitalni arhiv Lomaksovih omogućava slobodan pristup audio-vizuelnim kolekcijama koje su nastajale u rasponu od sedam decenija. Izuzetno vredan i bogat materijal odlično je sistematizovan, pregledan i lako pretraživ. Klasifikacija je izvršena dodeljivanjem oznaka prema više parametara (ličnosti, instrumenti, lokacije, vrsta muzike itd), a svaki audio zapis i slika su opisani metapodacima na više nivoa. Odeljak sajta Explore sadrži pet celina raspoređenih ispod naslova Glavna kolekcija. Prva celina je katalog terenskog rada sa preko 20.000 digitalizovanih celina i sa oko 5.000 fotografija. Unutar svakog od ovih područja omogućeno je i dodatno filtriranje materijala, dok peto polje zapravo predstavlja indeksirane sadržaje prema imenu izvođača, mestu nastanka zapisa, vrsti muzičkog instrumenta, kulturi, muzičkom žanru. Prezentacija sadrži još nekoliko veoma zanimljivih dodataka, poput dnevne serije pesama Nevolje neće trajati zauvek, pokrenute 2020. god. u prvim mesecima pandemije korona virusa, a koja je zamišljena kao neka vrsta uvodne izložbe u Lomaksov digitalni arhiv.

Izvanredno vredan i bogat materijal dostupan na sajtu Digitalnog arhiva Lomaks nastao je spajanjem građe nezavisne arhive Alana Lomaksa (1946-1991), digitalizovane i sačuvane od strane Udruženja za kulturnu jednakost krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, sa hiljadama snimaka koje su na acetatnim i aluminijumskim diskovima Lomaksi zabeležili od 1933. do 1946. pod pokroviteljstvom Kongresne biblioteke.

Annie Mae and Fred McDowell. Como, Mississippi, September 1959

Preporuke za dalje čitanje:

Nathan Salsburg, ”Southern Journeys: Alan Lomax’s Steel-String Discoveries”, Acoustic Guitar magazine, March/April 2019.

Dragan Ambrozić, ”Huddie William Ledbetter, Lead Belly: Danas ne utovarujemo ugalj”, Vreme, br. 1358, 12. januar 2017.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2021, str. 138-139.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXVII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2021, Bеograd, 2021, str. 137-143.