Протоколи на Политбюро и на ЦК на БКП (1944–1989)

Протоколи на Политбюро и на ЦК на БКП (1944–1989)

Държавна агeнция „Архиви“,
Протоколи на Политбюро и на ЦК на БКП (1944–1989) <https://politburo.archives.bg/> (1. II 2024).

S obzirom na činjenicu da je savremeno bugarsko društvo više od tri decenije udaljeno od perioda četrdesetopetogodišnje vladavine kumunizma, Državna agencija ,,Arhivi“ pristupila je objavi obimne arhivske građe ranije dostupne samo nekolicini profesionalnih istoričara. Onlajn platforma Protokoli Politbiroa i Centralnog komiteta Bugarske komunističke partije sadrži preko dve stotine hiljada stranica arhivskih dokumenata raspoređenih prema decenijama u dva posebna niza. U odeljku sa Protokolima su posebno izdvojena tajna dokumenta (tzv. Odluke „B“). Kad je započet rad na ovom projektu 2011. godine uspostavilo se da arhivske građe ima mnogo više nego što je prvobitno mapirano, a nedostajući stenogrami Politbiroa pronalaženi su pojedinačnim pregledima preko 20.000 fascikli. Nakon uvida u arhivsku građu odlučeno je da se određena količina podataka za koje je procenjeno da su osetljivi isključi sa portala, ali ti dokumenti su u potpunosti dostupni u čitaonicama arhivskih ustanova. U pitanju su informacije o doušnicima državne bezbednosti, lični podaci nejavnih ličnosti, ili informacije u vezi sa njihovim zdravstvenim stanjem. Da bi uneli malo više kolorita u često jednolične i sive tonove partijskih izveštaja, autori projekta su obogatili sadržaj portala i odeljkom sa galerijama fotografija. Od dodatnih sekcija tu su još i hronološke tabele događaja u svetu prema dekadama, biografski leksikon, kao i deo sa odabranim naslovima istoriografske literature koji se odnose na ovaj period bugarske istorije.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2023, str. 101-102.

Slobodan Mandić, ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XLIV”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2023, Bеograd, 2024, str. 99-104.

Slučaj profesora Miloša Moskovljevića 1916. god.

Iz onlajn digitalnog tematskog vodiča Prvi svetski rat u fondovima i zbirkama Istorijskog arhiva Beograda:

Miloš Moskovljević (Varna, 1884 – Beograd, 1968), srpski filolog, lingvista, prevodilac, političar, diplomata i ministar. Učestvovao je kao dobrovoljac u Prvom svetskom ratu. Od 1917. do 1919. boravio je u Rusiji, gde je izučavao ruski jezik.

IAB, 1236, inv. br. 2, M 157/1916

Krf, Mikra, 1. jul – 7. novembar 1916.

Predmet po dopisu Ministarstva prosvete i crkvenih poslova Kraljevine Srbije komandantu Drinske divizije, u kojem se traži da se Miloš Moskovljević, cenzor pošte, ispita po pitanju poslate dopisne karte. Naime, Moskovljević je u dopisnoj karti naveo svoje zanimanje u miru i ratu i ispod toga dodao „ako želite čuti za njega”. Ministarstvo je smatralo da je izraz i ton karte neprimeren zvaničnoj prepisci. Moskovljević je odgovorio da je kartu napisao nakon beleške objavljene u novinama u kojoj je Ministarstvo tražilo da prosvetni radnici prijave svoje adrese. On nije bio siguran da li se to obaveštenje ticalo i njega, pošto već dve godine nema vezu sa Ministarstvom. Za sve to vreme ono nije ni pokušalo da upotrebi njegovu spremu i iskustvo, niti se interesovalo za njegovo prebivalište. Ministar prosvete Ljubomir Davidović doneo je po ovom predmetu rešenje da se Moskovljević, profesor Treće beogradske gimnazije, kazni jednomesečnom platom u korist Penzionog fonda za udovice i decu umrlih činovnika. Okrivljeni je na presudu uložio žalbu. Oktobra 1916. ponovo je iz Mikre pisao ministru prosvete i crkvenih poslova izveštavajući ga o promeni adrese, odnosno da je postavljen za tumača u 38. engleskoj bolnici u Mikri kod Soluna. U pismu je istakao da je sa „mirnog i gospodskog” mesta cenzora Drinske divizije došao na „pandursku dužnost jednog tumača”. Moskovljević moli za premeštaj u kakvu školu za srpske đake u Engleskoj i Francuskoj, gde bi mogao iskoristiti svoje znanje engleskog i francuskog jezika. Njegovu trenutnu dužnost mogao bi da vrši, kako naglašava, „i kakav običan Amerikanac”.

srpski

original, 20 l. + 1 dopisna karta

IAB, 1236, inv. br. 2, M 157/1916

Nakon obavljanja poslova kod srpskog delegata u Britanskoj vrhovnoj komandi i tumača u engleskoj bolnici u Mikri, Moskovljević je 30 . decembra 1916. godine raspoređen kod kapetana Milana Jovičića, srpskog delegata pri engleskoj Vrhovnoj komandi u Solunu, gde je ostao do 17. juna 1917. godine, kada je razrešen i stavljen na raspolaganje Ministarstvu vojnom, jer ga je Predsedništvo Vlade, na predlog ministra unutrašnjih poslova, s još petoricom, odredilo za put u Rusiju, u Petrograd. Radeći na  nacionalnoj propagandi, pri srpskom poslanstvu u Petrogradu, i zamenivši profesora Belića na mestu šefa Srpskog instituta, Moskovljević je dočekao i Oktobrasku revoluciju, koja ga je bacila čak u Sibir, gde se kao inspektor starao o 1.500 izbeglica, koje su, ispred Nemaca, preko Rumunije izbegle iz krajinskog okruga u Rusiju. U Sibiru je učestvovao i u stvaranju Privremenog jugoslo- venskog narodnog odbora, koji ga je, sa još trojicom, i poslao u već oslobođenu državu, da obavesti jugoslovensku vladu o stanju izbeglica i zarobljenika – bivših austrougarskih vojnika, sa područja jugoslovenskih pokrajina.

Preko Hjabina, Vladivostoka, Šangaja, Japana, Vankuvera, Montreala, Njujorka i Vašingtona, Moskovljević se sa drugovima vratio u Evropu, a 19. aprila 1919. godine je stigao u oslobođeni Beograd, sada glavni grad znatno veće države, novoformirane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Više dokumenata iz Prvog svetskog rata na: Istorijski arhiv Beograda, Projekat Prvi svetski rat u fondovima i zbirkama Istorijskog arhiva Beograda – onlajn digitalni tematski vodič

Videti: Miloš Moskovljević, U velikoj ruskoj revoluciji – dnevničke beleške (prir. Momčilo Isić), Institut za noviju istoiju Srbije, Beograd, 2007.