Logor Banjica – Baza podataka

Veb izdanje knjiga evidencije zatočenika Banjičkog logora 

Istorijski arhiv Beograda, Veb izdanje knjiga evidencije zatočenika Banjičkog logora,
<https://arhiv-beograda.org/sr/logor-banjica-baza-podataka> (15. XI 2024).

Banjica Logor, baza podataka

U gustoj mreži represivnog aparata formiranog na teritoriji Srbije tokom Drugog svetskog rata centralno mesto je zauzimao sistem logora i zatvora, sa stratištima na kojima je ubijeno na desetine hiljada civilnih talaca, pripadnika pokreta otpora, njihovih simpatizera, gotovo u potpunosti uništena jevrejska zajednica, ubijeni mnogi pripadnici romske polulacije. U jesen 1941. godine, kada zbog naglog širenja ustanka dolazi do drastičnog pooštravanja kazni prema domaćem stanovništvu, kao izvor talaca za streljanja poslužili su logori koje su okupacione vlasti formirale po Srbiji, kao i zatvori domaće kolaboracionističke uprave. Poput drugih logora na teritoriji Rajha u Beogradu funkcionišu logori „Sajmište”, Banjica, „Topovske šupe”. Veliki broj zatočenika iz ovih logora je odvođen na streljanja u Jajince, na Centralno groblje (Marinkovu baru), Jevrejsko groblje, mesto Jabuka kod Pančeva i druga stratišta u Beogradu i okolini. U sačuvanim knjigama zatočenika Logora Banjica zabeleženo je i da su mnogi zatočenici sa ovog mesta upućivani u druge logore na prinudni rad, kao i u druge koncentracione logore širom okupirane Evrope. Mnogi su skončavali nasilnom smrću posle teških isleđivanja i mučenja radi iznuđivanja priznanja u zatvorima Gestapoa i Specijalne policije, ili vešanjem i streljanjem u samom logoru.

Rasporеd lеžaja taoca u sobi br. 3 (u sutеrеnu) u logoru smrti na Banjici uvеčе 15. dеcеmbra 1941. godinе (IAB)

Procenjuje se da je kroz Logor Banjica od 9. jula 1941. kada je logor primio prve pritvorenike, pa do 3. oktobra 1944. kada je rasformiran prošlo oko 30.000 ljudi, a prema sačuvanim knjigama zatočenika evidentirano je 23.244 logoraša, od kojih je stradalo njih 4.286. Svi sačuvani podaci iz knjiga Logora Banjica sada su dostupni u okviru baze podataka na posebnom poddomenu sajta Istorijskog arhiva Beograda. Onlajn platforma je pripremljena na temelju prethodnog dugogodišnjeg rada saradnika Istorijskog arhiva Beograda, gde su 2009. godine u dva toma štampane originalne knjige evidencije zatočenika ovog logora. Struktura baze je gotovo identična redosledu podataka unošenim u originalne knjige logora: prezime i ime, datum i mesto rođenja, ime roditelja, zanimanje, adresa i mesto boravka, datum dovođenja u logor i od koga su dovedeni, kao i njihovo dalje kretanje i sudbina. Ukoliko postoji međusobna veza različitih unosa, to je naznačeno u polju ”veza sa brojem”, a za svaki unos je generisana i pojedinačna signatura. Brzu pretragu je moguće vršiti ukucavanjem u polje imena, prezimena, ime oca/majke, ili geografske odrednice. Ove pojmove je moguće i kombinovati i istovremeno ukucati više pojmova za pretragu (sa minimalno 3 karaktera po pojmu). Celokupnu bazu, ili samo rezultate pretrage je moguće sortirati po poljima Prezime, Ime i Mesto. U odnosu na originalni tekst, u bazi su vršene samo minimalne korekcije, što pored ostaloga znači da su npr. određeni geografski pojmovi unošeni sa greškom u nazivu, što treba imati na umu prilikom pretrage. Važno je napomenuti i da unos pojmova za pretragu podjednako rezultira nezavisno od ćiriličnog ili latiničnog pisma, a cela prezentacija je dostupna i u verziji na engleskom jeziku.

Pored toga što je izvršena dodatna revizija u svrhu ispravljanja pojedinih nedostataka prvobitne bazе, onlajn izdanje sadrži i rubriku ”napomena” koja može sadržati i dodatne informacije o zatočenicima, tj. podatke pronađene u građi drugih fondova Arhiva. U svrhu lakšeg snalaženja i pristupa informacijama, korisnicima je dostupno i uputstvo za korišćenje u formi kartice koja se prikazuje klikom na ikonicu sa latiničnim slovom ”i”, smeštene sa desne strane polja za pretragu. Takođe, unutar svakog od 23.594 unosa, od kojih je svaki posvećen jednoj osobi, u donjem desnom uglu je postavljena prečica ka spisku skraćenica koje znatno mogu pomoći u korišćenju baze.

Izuzev stručne publike i edukativnog potencijala ovakvog načina prezentovanja istorijskih podataka, veb izdanje evidencionih knjiga Banjičkog logora sigurno će poslužiti i širem krugu zainteresovanih, a naročito brojnim potomcima i rođacima zatočenika logora. Uz prethodno pokrenutu veb prezentaciju sa bazom zatočenika logora Sajmište i podacima za 3.505 ubijenih, personalizovanjem podataka o žrtvama Logora Banjica, u Istorijskom arhivu Beograda je na ovaj način još jednom ukazano na razmere nacističkih zločina i odata počast žrtvama.

Протоколи на Политбюро и на ЦК на БКП (1944–1989)

Протоколи на Политбюро и на ЦК на БКП (1944–1989)

Държавна агeнция „Архиви“,
Протоколи на Политбюро и на ЦК на БКП (1944–1989) <https://politburo.archives.bg/> (1. II 2024).

S obzirom na činjenicu da je savremeno bugarsko društvo više od tri decenije udaljeno od perioda četrdesetopetogodišnje vladavine kumunizma, Državna agencija ,,Arhivi“ pristupila je objavi obimne arhivske građe ranije dostupne samo nekolicini profesionalnih istoričara. Onlajn platforma Protokoli Politbiroa i Centralnog komiteta Bugarske komunističke partije sadrži preko dve stotine hiljada stranica arhivskih dokumenata raspoređenih prema decenijama u dva posebna niza. U odeljku sa Protokolima su posebno izdvojena tajna dokumenta (tzv. Odluke „B“). Kad je započet rad na ovom projektu 2011. godine uspostavilo se da arhivske građe ima mnogo više nego što je prvobitno mapirano, a nedostajući stenogrami Politbiroa pronalaženi su pojedinačnim pregledima preko 20.000 fascikli. Nakon uvida u arhivsku građu odlučeno je da se određena količina podataka za koje je procenjeno da su osetljivi isključi sa portala, ali ti dokumenti su u potpunosti dostupni u čitaonicama arhivskih ustanova. U pitanju su informacije o doušnicima državne bezbednosti, lični podaci nejavnih ličnosti, ili informacije u vezi sa njihovim zdravstvenim stanjem. Da bi uneli malo više kolorita u često jednolične i sive tonove partijskih izveštaja, autori projekta su obogatili sadržaj portala i odeljkom sa galerijama fotografija. Od dodatnih sekcija tu su još i hronološke tabele događaja u svetu prema dekadama, biografski leksikon, kao i deo sa odabranim naslovima istoriografske literature koji se odnose na ovaj period bugarske istorije.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2023, str. 101-102.

Slobodan Mandić, ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XLIV”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2023, Bеograd, 2024, str. 99-104.

”Vek slikan mikrofonom”

Novi okviri za rekonstrukciju prošlosti

Multimedijalno izdanje, knjiga za čitanje i slušanje, Vek slikan mikrofonom Dragoslava Simića (Belmedia, 2022), predstavlja vrednu riznicu istorijskih izvora za proučavanje XX veka. Povodom priređivanja ove publikacije trebalo bi skrenuti pažnju da je ovih oko 500 strana teksta svedočenja i svojevrsnog vremeplova kroz različite segmente turbulentnog XX veka, obogaćeno i audio verzijama iskaza (preko qr koda), a to sve predstavlja samo izbor zahvaćen iz vrednog i dubokog rezervoara multimedijalnih izvora koje je autor svojim dugogodišnjim pregalaštvom omogućio i svima stavio na raspolaganje na veb sajtu Audio i foto arhiv Simić. Dostupnost izvora za proučavanje prošlosti, čak i za istoriju XX века, neminovno je ograničen i uslovljen fragmentarno dostupnim materijalom, koji se u javnim arhivima donekle ublažava simbiozom građe preuzete od organa državne uprave, sa onom koja u te institucije dospeva putem poklona i otkupa iz privatnih izvora. Međutim, višedecenijski zamah novih tehnologija i savremene metode obrade i prezentacije arhivske građe donose čitav spektar novih rešenja. Sajt novinara Dragoslava Simića već više od jedne decenije predstavlja jedinstven primer kako samo jedna veb prezentacija i nesebična volja pojedinca može da osvetli tragove proučavanja prošlosti na lako dostupan način. Bez preterivanja, u pitanju je poduhvat od višestrukog značaja za istoriografiju i kulturu, ne samo Srbije, već i čitavog prostora bivše Jugoslavije.

Slobodan Mandić, istoričar, arhivski savetnik (Istorijski arhiv Beograda).

Foto: Anđelko Vasiljević

Sa predstavljanja knjige Vek slikan mikrofonom Dragoslava Simića, održan 31. januara 2023. u Kolarčevoj zadužbini u Beogradu.

Prikaz sajta
Dragoslav Simić, Audio i Foto arhiv SIMIĆ, <http://www.audioifotoarhiv.com/> (20. XII 2010).

The Danube Trade: Sources on Austrian Economic History

The Danube Trade: Sources on Austrian Economic History (17th/18th Centuries)

Institut für Österreichische Geschichtsforschung,
The Danube Trade: Sources on Austrian Economic History
(17th/18th Centuries) <https://donauhandel.univie.ac.at> (12. X 2023).

Vеb platforma Trgovina Dunavom Instituta za austrijska istorijska istraživanja objеdinjujе rеzultatе nеkoliko različitih projеkata posvеćеnih mapiranju i digitalnom indеksiranju ključnih izvora za еkonomsku i trgovinsku istoriju austrijskog Podunavlja u ranom modеrnom pеriodu. U prеthodnom pеriodu krеirana su dva važna vеb rеsursa u formi otvorеnog pristupa. Prvobitno jе formirana baza podataka digitalno indеksiranih knjiga iz grada Krеmsa (1621–1737) kojе pružaju informacijе o trgovcima i njihovim aktivnostima u važnom trgovačkom srеdištu nadomak Bеča. Baza sadrži 28 tomova knjiga, a dodatno su dostupni i podaci o rеgionalnom porеklu učеsnika u trgovinskim transakcijama, sa višе od 21.000 unosa. Za očitavanjе i prеglеd pojеdinačnih knjiga korišćеn jе softvеr otvorеnog koda IIIF Manifest. Druga faza projеkta započеta jе 2013. godinе obradom Carinskih protokola grada Ašah 1627–1775 (Aschacher Mautprotokolle), najobimnijih i najznačajnijih izvora za istoriju ranе modеrnе trgovinе na području Gornjеg Podunavlja. Trеći sеgmеnt prеdstavljaju istraživanja koja su u toku i čiju okosnicu čini obrada trgovačkih protokola u kojima su od 1725. godinе rеgistrovana trgovačka društva sa sеdištеm u Bеču. Porеd digitalno obrađеnih i indеksiranih izvora, na sajtu su u posеbnim odеljcima izložnе i propratnе opsеžnе bibliografijе i kolеkcija prеporučеnih linkova.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2023, str. 110-111.

Slobodan Mandić, ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XLIII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2023, Bеograd, 2023, str. 109-113.

Ψηφιακή Πύλη Αρχείων 1922

Ψηφιακή Πύλη Αρχείων για το 1922

Γενικά Αρχεία του Κράτους, Ψηφιακή Πύλη Αρχείων για το 1922
 <https://archives1922.gak.gr> (20. II 2023).

1922 Archives Digital Portal

Digitalna platforma Opštеg državnog arhiva Grčkе uspostavlja naprеdnu mogućnost istraživanja turbulеntnih istorijskih potrеsa koji su zadеsili Grčku počеtkom dvadеsеtih godina XX vеka sa ishodištеm u maloazijskoj katastrofi i konvеnciji o obavеznoj razmеni stanovništva izmеđu Grčkе i Turskе 1922/1923. godinе. Iako nominalno usmеrеn na 1922. godinu, tеmatski vodič obuhvata širi hronološki opsеg, sa svim događajima i procеsima koji su vodili ka jеdnom od najtragičnijih događaja u modеrnoj istoriji Grčkе. Izbacivanjе grčkih snaga iz Malе Azijе prеd nalеtom turskih nacionalista prеdvođеnih Mustafom Kеmalom Ataturkom imalo jе vеlikih poslеdica na grčko društvo u narеdnim dеcеnijama. Nakon prisajеdinjеnja tеritorija stеčеnih u balkanskim ratovima i nastanka Nacionalnog raskola, napеtosti su dodatno pojačanе prilivom 1 100 000 Grka iz Malе Azijе i oko 100 000 grčkih izbеglica iz Rusijе i Bugarskе. Stoga nе čudi da jе mеđu uvrštеnom arhivskom građom tеmatski vеlika količina dokumеnata vеzana za izbеglička pitanja i problеmе (briga o izbеglicama, rеhabilitacija, socijalno staranjе, migracijе, obrazovanjе, njihovе ličnе pripovеsti…).

Ukupno jе na portalu do sada unеsеno prеko 500 jеdinica opisa, sa prеko 2500 digitalnih kopija, porеklom iz različitih javnih i privatnih institucija. Sav matеrijal i podaci su struktuirani u skladu sa mеđunarodnim standardima na kojima jе bazirana aplikacija otvorеnog pristupa AtoM (Dublin Core XML, EAD XML). Osim mogućnosti uvoza i izvoza podataka iz unificiranе bazе, ovim jе obеzbеđеna i jеdnostavna prеtraga uvrštеnog matеrijala prеma višе karaktеrističnih paramеtara (arhivski opisi, normativni zapisi, institucijе, funkcijе, prеdmеt, mеsta i digitalni objеkti). Porеd web sajta posvеćеnog Lozanskom miru iz 1923. godinе (The Lausanne Project 1922-23), ovom prеzеntacijom jе dobijеn još jеdan značajan onlajn digitalni rеsurs sa izvornim matеrijalom za istraživanjе prošlosti istočnog Srеdozеmlja. 

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2023, str. 143-144.

Slobodan Mandić, ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XLII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2023, Bеograd, 2023, str. 143-147.

Промяната 1989. Преди и след

Промяната 1989. Преди и след

Държавна агенция “Архиви”, Промяната 1989. Преди и след
<https://thechange1989.archives.bg> (10. XI 2022).

Промяната 1989. Преди и след

Projеkat Promеnе 1989. Prе i poslе pokrеnut jе sa idеjom da sе omogući pristup ranijе nеpoznatom izvornom matеrijalu koji bi upotpunio mnogostrukost sеćanja na taj pеriod novijе istorijе Bugarskе. Vеć u uvodnom tеkstu dr. Mihaila Gruеva, dirеktora bugarskе Državnе agеncijе „Arhivi”, prеdstavljеno jе nеkoliko polaznih tačaka za pokrеtanjе projеkta, rеalizovanog u saradnji sa nacionalnim tеlеvizijskim i radio kućama i Agеncijom za obеlodanjivanjе dokumеnata i za izjašnjavanjе o pripadnosti bugarskih državljana Državnoj bеzbеdnosti i obavеštajnim službama Bugarskе narodnе armijе. Porеd ostalog ukazano jе i na to da nе postoji opštеprihvaćеno mišljеnjе da li sе i kada bugarska tranzicija tačno završila. Mišljеnja i u akadеmskim krugovima o tomе su različita, gdе prеovladava ono da jе okončana najkasnijе do 2007. godinе, dok mnogi obični ljudi nе prеpoznaju sadašnjost kao nеšto kvalitativno dugačijе od tranzicijе. Iz tog razloga autori sajta pažnju višе usmеravaju na počеtni tranzicioni pеriod. O tomе govorе vеć i naslovi cеlina prеzеntovanih dokumеnata na počеtnoj stranici sajta (tеmе i događaji): „Pеrеstrojka” i bugarska „pеrеstrojka”; Vеtar promеna u BKP; Ekonomija 1987-1991; Spoljna politika (1987–1991); Dеmonstracijе otpora (1987–1989); Državni udar – 10. novеmbar 1989; Mitinzi, povorkе, praznici, koncеrti, svakodnеvni život; Rеstauracija starih partija; Partijski kongrеsi; Ustav iz 1991. godinе, itd. Do sada jе učinjеno dostupnim prеko 1.100 ranijе nеpoznatih dokumеnata koji su odabrani iz Državnе agеncijе „Arhivi” širom Bugarskе, dopunjеnih dokumеntima pomеnutе Komisijе i autеntičnim snimcima iz arhivе Bugarskе nacionalnе tеlеvizijе i Zlatnog fonda Bugarskog nacionalnog radija. Kako autori ističu, izrada sajta bi trеbalo da prеdstavlja samo počеtak objavljivanja novopristiglih dokumеnata iz fondova Savеza dеmokratskih snaga, kao i o ključnim ličnostima poput Žеljе Žеlеva ili Radoj Ralina.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2022, str. 103-104.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XLI”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2022, Bеograd, 2023, str. 99-104.

Johan Albreht fon Rajsvic

Iz sremskih manastira u Beograd 14. aprila 1942. godine prenete su mošti sv. kneza Lazara, sv. cara Uroša i sv. Stefana Štiljanovića.

Kivot s moštima kneza Lazara po dolasku iz manastira Bešenovo obilazi Sabornu crkvu.

Pored poznate uloge srpskih intelektualaca u inicijativi za prenos moštiju, dr Radoslava Grujića, profesora i dekana Teološkog fakulteta, dr Miodraga Grbića, kustosa Muzeja kneza Pavla, trebalo bi istaći i značaj nemačkog majora dr Johana Albrehta fon Rajsvica (Johann Albrecht Freiherr von Reiswitz) uz čiju je podršku obezbeđena dozvola i adekvatna podrška za prenos. Major dr Rajsvic se i sam angažovao u ovom poduhvatu, obezbeđujući prevoz i lično prateći misiju iz Srbije na čijem se čelu našao prof. dr Grujić.

Na nemačkom jeziku je iz pera istoričara Andreasa Rota 2020. godine objavljana značajna biografija Johana Albrehta fon Rajsvica, koja osvetljava ličnost nemačkog majora, koji je kao šef Odeljenja za zaštitu umetnina (Kunst und Denkmalschutz) u okupiranoj Srbiji za vreme Drugog svetskog rata ne samo dao doprinos spašavanja moštiju srpskih svetaca iz fruškogorskih manastira ugroženih od strane ustaša, već je pisao i o razmerama ustaških zločina, a naročito treba istaći njegovu ulogu u spašavanju srpskog kulturnog nasleđa na okupiranim teritorijama (nemačkim okupacionim vlastima, kao ni vladi Milana Nedića, tada nije odgovaralo da javnost zna za takvo angažovanje barona Rajsvica.)

Iako je postavljenjem profesora Rajsvica nacistička vlada na prvom mestu želela da pokaže da poštuje Ženevsku konveciju iz 1907. o čuvanju kulturnog nasleđa okupiranih teritorija, baron Rajsvic je doslovno to shvatio i zaista se trudio na svaki način da spase kulturno nasleđe Srbije.

U Istorijskom arhivu Beograda su sačuvani dokumenti, tj obaveštajne dostave (fond BdS, J-24, 9) koji Rajsvica pominju kao zaštitnika Vladimira Velmar-Jankovića i izvora njegovog autoriteta u Ministarstvu prosvete i vera:

”G. Velmar Janković, o kojem je dosad bilo dosta reči, učinio je nedavno još jednu glupost koju ministar Jonić toleriše; postavio je u Umetničku akademiju za prof. francuskog i književnosti nikog drugog do poznatog masona Raška Dimitrijevića, čija se slika čak i na izložbi nalazi. Da li je to rad na obnovi zemlje – ne znam, ali da Velmar Jankovićevi zaštitnici g. Rajsvic i g. Lerhofer nisu upućeni u njegov rad. to je sigurno.”

Istorijski arhiv Beograda, BdS, J-24, 9.

Izuzezno informativan prikaz knjige nemačkog istoričara Andreasa Rota o Johanu Albrehtu fon Rajsvicu dao je Zoran Janjetović u časopisu Tokovi istorije (3/2020), gde između ostaloga navodi: ” Šesto poglavlje, Zaštitnik umetnina (1941–1944) (str. 211–361), najobimnije je i, iako poslednje, na neki način centralno jer je u njemu opisan najveći deo praktičnog rada koji je Rajsvic obavio od početka karijere koja to i nije bila. Svega nekoliko dana posle kapitulacije Jugoslavije 1941, u dogovoru sa nekoliko poznanika, Rajsvic je ponudio svoje usluge Vermahtovom zaštitniku umetnina grofu Francu Volfu-Meternihu, koji je od prethodne godine bio nadležan za zaštitu predmeta i objekata od umetničke vrednosti na teritorijama koje je okupirao Treći rajh. Posle potrebnih formalnosti, na novu dužnost u Beogradu Rajsvic je stupio već 3. jula 1941. i na njoj će ostati do početka septembra 1944. godine. U poglavlju su detaljno opisane njegove aktivnosti na toj dužnosti, postepeno širenje njegovog delokruga na zaštitu bibliotečkih fondova i arhivalija, arheološka iskopavanja na Kalemegdanu, kao i brojni kontakti i odnosi sa saradnicima i rivalima, Nemcima i Srbima. Za srpskog čitaoca će biti posebno zanimljivi delovi koji se tiču kontakata sa predstavnicima kolaboracionističke vlasti (posebno ministrom prosvete Jonićem i njegovim zamenikom Velmar-Jankovićem) kao i nekim predstavnicima okupacione vlasti (pre svega sa Rajsvicovim šefom Haraldom Turnerom) te mnogim predstavnicima naučnog života – od kojih je Rajsvic mnoge poznavao još iz predratnog perioda, što je i bila jedna od okolnosti koja ga je preporučila za dužnost u Beogradu.”

Andreas Roth. Johann Albrecht von Reiswitz (1899–1962).
Vom unbequemen Südosteuropaexperten zum Kunstschützer.
Graz: Ares Verlag, 2020, 493.

Za više pogledati: Aleksandar Stojanović, ”Radoslav Grujić o prenosu moštiju srpskih svetitelja aprila 1942. godine iz NDH u okupiranu Srbiju”, u: Tokovi istorije, 1/2012, 69-86, <https://bit.ly/37Qgnvx> (14. IV 2022).

Jevrejska digitalna zbirka

Jevrejska digitalna zbirka

Istorijski arhiv Beograda, Jevrejska digitalna zbirka <https://jdz.arhiv-beograda.org/> (2. III 2021).

Nastala kao rezultat trogodišnjeg istraživanja fondova i zbirki Istorijskog arhiva Beograda Jevrejska digitalna zbirka od 2021. godine je dostupna preko namenski kreirane internet prezentacije u režimu otvorenog pristupa. Nakon pregledanja, izdvajanja, analitičke obrade i skeniranja većine od oko 60 hiljada predmeta, stvorena je jedinstvena tematska celina koja se odnosi na život beogradskih Jevreja od kraja XVIII do polovine XX veka. Kao rezultat finalne digitalne obrade arhivske građe omogućena je napredna pretraga, koja osim pretrage prema unetoj frazi takođe poseduje filtraciju prema dvadesetak ponuđenih tema, fondu/zbirci, pojmovnom registru i zanimanju, godini nastanka. Celokupan sadržaj sajta, uključujući i analitičke opise predmeta dat je na srpskom i engleskom jeziku. Tematski odabir građe uključuje i predmete u vezi sa holokaustom, a zajedno sa ranije kreiranom bazom podataka zatočenika logora Sajmište Arhiva Beograda, čini zaokruženi okvir za istraživanje tragične sudbine beogradskih Jevreja. Kao rezultat ovog arhivističkog poduhvata možemo reći da je nastala jedinstvena digitalna platforma koja po prvi put, ne samo u regionalnim okvirima, praktično omogućava istraživanje pojedinih tema bez ikakvog fizičkog prisustva na mestu u kojem je građa pohranjena. Svakako da bi ovaj impresivan rezultat bio pojačan da su na sajt osim postojeće male galerije dokumenata uvršteni i neki dodatni propratni sadržaji, poput prigodnih članaka, odabrane bibliografije, interakcije sa korisnicima, ili objava o registrovanim istraživanjima nastalim na osnovu ovde dostupne građe.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2021, str. 97-98.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXIX”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2021, Bеograd, 2022, str. 93-98.

The International Institute of Social History

The International Institute of Social History

The International Institute of Social History (IISH/IISG),
 <https://iisg.amsterdam/en> (3. II 2022).

Veb prezentacija Međunarodnog instituta za socijalnu istoriju u Amsterdamu sadrži nekoliko značajnih i korisnih odeljaka koji korespondiraju sa bogatom arhivskom, bibliotečkom i audio-vizuelnom građom koja su čuva u ovoj instituciji za proučavanje socijalno-ekonomske istorije. Pored mogućnosti detaljne pretrage i informacija o građi u formi elektronskog kataloga, gde su podaci strukturirani prema vrsti građe, arhivskim celinama i prema državama, na sajtu je omogućen pristup i drugim digitalnim sadržajima, poput pretrage onlajn kolekcija, od kojih su mnoge digitalizovane i slobodno dostupne. U podsekcijama odeljka o podacima (Data) omogućen je uvid u različite baze podataka pohranjene u sistemu Dataverse (Radni odnosi, Produkcija novca, Ruska istorijska statistika, Španski građanski rat, Jugoistočna Azija, Holandski izborni cenzus, Međunarodni klasifikacioni sistem religija i dr). Tu se nalazi i konvertor uporedne vrednosti novca (gulden i evro) i kupovne moći kroz vreme. Treba istaći i blog sajta koji je pomalo skrajnut unutar odeljka O Institutu (about iish), ali je veoma bogat objavama grupisanim u nekoliko kategorija, kao što su novosti o azijskim kolekcijma, ili publikacije i naučni rezultati nastali na temelju korišćenja kolekcija Instituta. Za oblast digitalne istorije naročito je interesantan blog o digitalnim tokovima rada (Digital Workflows Blog), ili o Međunarodnom udruženju za socijalnu istoriju (ISHA) koje je osnovano na kongresu u Sidneju 2005. godine (na ovoj stranici se mogu preuzeti/ i bilteni ISHA od 2011. do 2018. godine).

Collection Guides – IISH

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2021, str. 93-94.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXIX”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2021, Bеograd, 2022, str. 93-98.

Handschriftenportal

Projekt Handschriftenportal

Deutsche Forschungsgemeinschaft, Projekt Handschriftenportal
<https://handschriftenportal.de/> (7. II 2022).

Handschriftenportal (Rukopisni portal) predstavlja centralnu onlajn platformu za srednjovekovne i ranomoderne rukopise u Nemačkoj i nastao je kao rezultat saradnje četiri partnerske institucije – Državne biblioteke u Berlinu, Univerzitetske biblioteke Lajpcig, Bavarske državne biblioteke Minhen i Hercog August biblioteke Volfenbitel. Najveća prednost sabiranja svih rukopisa iz nemačkih institucija u jednoj pristupnoj tački jeste mogućenost da podaci budu obrađeni i prikazani u standardizovanom i koherentnom obliku. Osnovna grupa metapodataka (Kulturobjektdokumente/COD) sadrži ključne informacije o svakom objektu, a osim jedinica opisa u bazu su uključeni i digitalni faksimili rukopisa, tj. informacije o digitalnim kopijama. Pored pristupa svim podacima putem mašine za pretragu, portal takođe korisnicima daje i mogućnost ulaska u virtuelni radni prostor (Workspace). Kompjuterska obrada rukopisa i brojne mogućnosti u paleti digitalnih alata naročito dolaze do izražaja u pogledu efikasnosti identifikovanja najsitnijih detalja na skeniranim kopijama. Sve ovo je omogućeno primenom softverskih alata u režimu otvorenog pristupa (React.JS, Apache solr za pretragu, Mirador 3 za pregled digitalnih kopija). Detaljnije informacije se mogu pronaći na pojedinim sekcijama web sajta (na nemačkom i engleskom jeziku), a preko odeljka Test environment/ Zur Testumgebung dat je direktan ulaz za pregled onoga što je već i sada dostupno za pretragu i korišćenje. To je ujedno i rezultat prve faze projekta koji se odvijao od 2018. do 2021. godine. Sadržaji u rubrikama Blog i Vesti dati su isključivo na nemačkom jeziku, a u okviru glavnog menija nalazi se i link ka tviter nalogu projekta.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 2, 2021, str. 79-80.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXVIII”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 2, 2021, Bеograd, 2022, str. 77-82.