Nenadležna ”Arhivistika”

O dosta lošem stanju u domaćoj arhivskoj struci uglavnom je manje poznato široj javnosti. Pored nekoliko napisa u medijima u vezi sa donošenjem zakona o arhivskoj građi i arhivskoj delatnosti i njegovoj primeni, zatim sporadičnih informacija o velikom obimu nesređenosti arhivske građe (što je ujedno i glavna prepreka ka svim dugoročno posmatrano strategijama i projektima digitalizacije), te izveštaja sa događaja i izložbi uglavnom protokalarnog karaktera, veće prisustvo arhivskih tema u javnoj sferi uglavnom je omogućeno stihijskim objavama na društvenim mrežama od strane zaposlenih u arhivskim ustanovama. Oni, kao i ostali građani zainteresovani za prikupljanje i korišćenje pisanih i drugih izvora iz prošlosti i razvitak arhivistike i arhivske službe u Republici Srbiji imaju mogućnost delovanja preko Arhivističkog društva Srbije, koga predstavljaju i zastupaju predsednik društva i sekretar, a o čijem delovanju šira javnost može da se informiše na prvom mestu putem veb sajta Udruženja. Prema dostupnim informacijama, za izradu sajta i njegovo ažuriranje je zadužena Slobodanka Cvetković iz Istorijskog arhiva Požarevac, a kao članovi uredništva sajta su još navedeni i Zorica Netaj (Istorijski arhiv Beograda) i Mirjana Dimitrijević (IA Leskovac). Urednica Slobodanka Cvetković sajta je takođe stručnoj javnosti poznata i kao osnivač i urednik veb sajta i fejsbuk stranice Arhivistika. Upravo u činjenici da ista osoba uređuje i vodi veb prezentaciju zvaničnog Udruženja arhivskih radnika Srbije je sadržana i mogućnost zabune i zloupotrebe, koja se očigledno dogodila i u pozivu na potpisivanje Saopštenja vezanog za iskazivanje podrške „pojedninih arhivskih radnika” zahtevima za „normalno društvo”, a koju sam primio preko vajber poruke u petak 7. februara 2025. godine. Naime, privatni sajt i fejsbuk stranica nemaju apsolutno nikakvu nadležnost niti pravo da se oglašavaju u ime arhivskih radnika Srbije, tj. i u moje ime, naročito zbog načina svoga delovanja, koji se u nekim slučajevima nesrećno susreće sa manirom vesele Monti Pajton družine, a o čemu će takođe biti reči kasnije. Ovde samo treba napomenuti da se kolektiv Arhiva u kojem sam zaposlen već ranije putem sindikalne organizacije oglasio 23. januara 2025. godine u vezi sa obustavom rada i kroz podršku studentima koji zahtevaju rad institucija kroz striktnu primenu zakona.

O amaterizmu i aljkavosti incijatorke i inicijatora, odnosno prve među potpisanima u već pomenutom Saopštenju rečito govori i činjenica da je objava u kojoj se, pored ostaloga, potpisani zalažu i za „društvo u komе su profеsionalni i stručni intеrеsi, znanjе, čast i odgovornost iznad svakе idеološkе i političkе pripadnosti, iznad svakog finansijskog ili bilo kog drugog ličnog intеrеsa” puštena „u etar” u više navrata, jer nestrpljivi na lajk, nisu mogli da sačekaju da im se jave svi zainteresovani (ali i u upecani u nenadležnu skupinu). Tako su se pojedine kolege naknadno pridružili inicijativi da „ukoliko žele da se pridruže, daju potvrdu viber porukom ili na mejl slobodankasasa@gmail.com”, a da to čak niko nije ni registrovao. Inače, identična mejl adresa je navedena i kao zvanična adresa za komunikaciju, kako na sajtu, tako i na fejsbuk stranici pod imenom Arhivistika, dakle privatan nalog na privatnom sajtu i propratnoj stranici. Osim toga, kao svrhu sajta Arhivistika koji zvanično postoji od februara 2011. godine autorka u impresumu navodi da je to uspostavljanje komunikacije između arhivista u Srbiji i u regionu, kao i da je otvorena za originalne naučne, pregledne i stručne radove, prikaze knjiga, serijskih publikacija, veb sajtova i dr. No, ne lezi vraže, kada se ode na fejsbuk stranicu Arhivistika, tamo u ogromnoj meri preteže nepregledni niz objava prenesenih sa drugih mesta, tj. objavljenih na drugim nalozima i stranicama, dakle tipična kontaminacija i distorzija od kojih smo već svi počeli ozbiljno da se gušimo i teško da dišemo.

Na kraju, moram da istaknem da lično ne mogu previše zameriti koleginicama i kolegama koji nasedaju na ovu vrstu podvale od strane priučenih kolega koji pokušavaju da popune zjapeći prostor neadekvatnim sredstvima. Naime, veoma moguće da bih i sam bio među njima da nisam imao tu sreću da još 2013. godine ugledam praktično plagijat svog rada potpisan od strane Slobodanke Cvetković objavljen u zborniku radova sa naučnog savetovanja u Radencima u Republici Sloveniji, gde je dotična prezentovala rad pod nazivom Web 2.0 alati – Blog i Facebook u službi arhivstike i arhiva. Naime, pored toga što naslov ne odgovara sadržaju rada, koji se zapravo bavi promocijom autorkinog bloga, tj. sajta Arhivstika, uvodni deo koji problematizuje temu je gotovo preuzet iz mog rada Arhivi i ”Web 2.0” okruženje objavljenog u 19. broju časopisu Istorijska baština iz 2010. godine. Autorka koja na naučnom savetovanju prijavljuje rad sa gotovo identičnom temom kao moj prethodno objavljeni rad na koji se u jednoj fusnoti doduše i poziva, trebala bi da zna šta je to originalni naučni rad, odnosno da je to rad koji pruža do tada nepoznate naučne činjenice i saznanja koja predstavljaju doprinos za nauku. Autorka očigledno ima mnogo bolji instinkt za šerovanje tuđih rezultata rada, kao i za predvođenje poziva za peticiju u ”zahtevima za normalno društvo”.

Ovo je bio moj skromni doprinos borbi za pravednije društvo ukazivanjem na ozbiljnu zloupotrebu Arhivističkog društva Srbije od strane pojedinih lica.

Slobodan Mandić, Istorijski arhiv Beograda,
 arhivski savetnik

Ad fontes

Ad fontes

University of Zürich – Philosophy Faculty, Ad fontes <https://www.adfontes.uzh.ch/> (1. II 2024).

Onlajn program učenja sa nastavnim materijalom Univerziteta u Cirihu Ad fontes namenjen je svima koji koriste arhivsku građu i istorijske materijale u svome radu, kako studentima istorije i srodnih disciplina, tako i zainteresovanim amaterima i stručnjacima. Zamišljeno je da program pomogne korisnicima da se osposobe u čitanju, datovanju i interpretaciji rukopisnih i drugih izvora. Kurs je koncipiran u jednostavnoj formi hiperteksta sa međusobno povezanim odeljcima (Istraživanje, Obuka, Tutorial, Izvori). Zainteresovani će ovde pronaći korisna uputstva za snalaženje sa arhivskom građom pojedinih arhivskih ustanova, pomoć u vezi sa transkripcijom, datiranjem i opisom dokumenata, analizu heraldičkih simbola, itd. Prezentacija je urađena trojezično, na nemačkom, engleskom i francuskom jeziku, a svi primeri u korišćenju arhivskih izvora su uzeti iz Državnog arhiva Ciriha i susednih Arhiva manastira Ajnzideln i Državnog arhiva Argau. Od dostupnih sadržaja pomenimo još i delove posvećene transkripciji srednjovekovnih izvora, fotografskim izvorima i istoriji fotografije (Afrika u fokusu), vežbama za korišćenje građe na nemačkom, skandinavskim i drugim jezicima, zatim merama, valutama i kursevima novca, korišćenju privatnih arhiva, starim japanskim mapama itd. Treba naglasiti i to da su pojedine sekcije dostupne jedino na nemačkoj verziji sajta.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2023, str. 100-101.

Slobodan Mandić, ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XLIV”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2023, Bеograd, 2024, str. 99-104.

Društvene mreže i ustanove kulture

Društvene mreže i ustanove kulture – Istorijski arhiv Beograda
(piše: Slobodan Mandić, viši arhivista)

Pored prioritetnog zadatka prilagođavanja potrebama istraživača, kulturno-prosvetna funkcija ostaje jedna od najznačajnijih delatnosti savremenih arhiva.1 Međutim, potrebno je nanovo razmotriti propagandnu delatnost baštinskih ustanova kulture u svetlu najnovijeg talasa tehnološke ekspanzije. Dok su ranije arhivisti izlazak iz anonimnosti preduzimali aktivnostima poput propagandnih kampanja, izložbi, obilazaka terena, predavanjima, medijskim nastupima, ovaj segment rada u najvećoj meri danas je neizostavno povezan sa razvojem informaciono-komunikacionih tehnologija. Takođe, ono što je oduvek odlikovalo kulturno-prosvetnu delatnost je karakteristika neprestanog pronalaženja novih oblika rada i usklađivanje sa dostupnim mogućnostima i sredstvima.2

Trend ubrzanog razvoja savremenog sveta pod uticajem novih tehnologija i pomeranje granica eksploatacije interneta pojavom novih web-aplikacija uzrokovali su da se i sama priroda novih medija neprestano menja. Nove tendencije dobile su i svoj odgovarajući izraz u kovanici „Web 2.0”, a suštinski pomak ogleda se u povećanoj interaktivnosti i mogućnosti učestvovanja u kreiranju sadržaja i od strane korisnika informacija i prezentovanih sadržaja. Razne društvene mreže (social networks), zatim servisi za objavljivanje, pregledavanje i razmenu fotografija (Flickr), video zapisa (YouTube), podkastovi (zvučni zapisi predavanja, prezentacija, konferencija, seminara), blogovi, forumi, tagovanje ili folksonomija (mogućnost kategorizacija sadržaja korišćenjem ključnih reči ili tagova) i viki veb sajtovi, RSS fid (funkcija koja omogućava čitanje aktuelnih novosti bez posećivanja mnogobrojnih veb stranica uz pomoć posebnih „čitača“), sve su to zapravo sastavni delovi Web-a 2.0.

Kulturno-prosvetna delatnost i odnos arhiva i javnosti upadljivo postaju neizbežna tema mnogih arhivističkih skupova širom sveta. Prvenstveni razlog za fokusiranje pažnje na delovanje arhivskih institucija u javnom sajber prostoru dolazi od toga što se rapidno povećava broj korisnika koji u potrazi za informacijama koriste nove tehnološke mogućnosti. Iz perspektive korisnika kulturnih dobara, od manje je važnosti da li su izvori saznanja i iskustva pohranjeni u arhivima, bibliotekama ili muzejima, već da ostvare pristup izvorima za koje su zainteresovani i da imaju mogućnost da ih koriste, bez obzira na njihovu vrstu i instituciju u kojoj se čuvaju.

U izveštaju Međunarodnog arhivskog saveta iz 2002. godine ukazano je na to da će arhivi u digitalnom dobu za primarni cilj svoje delatnosti imati potpunu digitalizaciju i onlajn dostupnost arhivskog materijala. Ipak, ulaganje u digitalizaciju za arhive je veoma skup i složen poduhvat koji zahteva dosta vremena. Čak i ako bi arhivi imali neograničen budžet i resurse, ovo bi bio veoma dugotrajan i ambiciozan proces. Stoga bi lakši put vodio korišćenju drugih mogućnosti koje digitalne tehnologije stavljaju arhivima na raspolaganje.

Različite arhivske i druge kulturne institucije širom sveta krenule su sa širokom implementacijom Web 2.0 servisa, pokušavajući da iskoriste njihove brojne prednosti u odnosu na standardne veb prezentacije koje su do nedavno predstavljale osnovni vid komunikacije ovih ustanova sa spoljnim svetom. Time su mnogi arhivi krenuli uspešno da izlaze iz dugogodišnje anonimnosti i da probijaju medijsku barijeru, koja je okruživala ustanove ovog tipa.

Uviđajući da novi internet servisi, poput društvenih mreža, predstavljaju potencijalno veoma značajno sredstvo za povećanje prisutnosti u javnom prostoru i promociju svoje delatnosti, Istorijski arhiv Beograda je od januara 2011. godine u virtuelnom prostoru prisutan i preko fejsbuk stranice, koja je brzo stekla veliki broj poštovalaca.3 Važno je napomenuti da je i ovaj vid širenja aktivnosti arhiva u savremenom okruženju pažljivo unapred razmotren, pre svega uzimajući u obzir teorijske postavke ovog vida delatnosti od strane arhivista iz tehnološki naprednijih zemalja, poput radova američke arhivistkinje Kejt Tajmer (Kate Theimer)4, a usled nepostojanja takvih prezentacija od strane arhivskih ustanova u našoj zemlji.

Fejsbuk stranica Istorijskog arhiva Beograda – preko 23.500 registrovanih pratilaca decembra 2019. godine

Dosegavši u 2021. godine broj od skoro 25.000 registrovanih korisnika, fejsbuk stranica Istorijskog arhiva Beograda se svrstava među najuspešnije prezentacije evropskih arhivskih ustanova u okvirima te društvene mreže (fejsbuk stranica Nacionalnog arhiva Francuske istovremeno ima 24.500 pratilaca, a stranica Nacionalnog arhiva Ujedinjenog Kraljevstva nešto preko 106.000 pratilaca).

Fejsbuk prezentaciju arhiva održava nekoliko zaposlenih, a tu se na svakodnevnom nivou objavljuju različite informacije i zanimljivosti iz prošlosti, najviše vezane za Beograd i arhivsku građu koja se u Arhivu čuva. Ovaj vid prezentacije arhiva pokazao se kao veoma prikladan i uspešan. Potrebno je ukazati i da materijal objavljen preko zvaničnih internet prezentacija i prezentacija projekata uveliko ostaje neiskorišćen ukoliko nije podržan postovima na društvenim mrežama. Pored svakodnevnog povećanja virtuelnog auditorijuma i animiranja publike kroz objavljivanje starih fotografija, podataka o arhivskim fondovima, građi i izdanjima, rubrike Dogodilo se na današnji dan, tekućim aktivnostima i dr, za očekivati je da će na ovaj način promovisana arhivska delatnost i bogati fondovi arhiva zainteresovati širi krug ljudi, naročito mlađih generacija, i pobuditi u njima radoznalost za korišćenjem arhivske građe, ali i probuditi svest o značaju i neophodnosti njenog čuvanja.5

Flikr – servis za objavljivanje, pregledavanje i razmenu fotografija

Nakon uspešnog eksperimenta sa fejsbuk stranicom, usledilo je otvaranje naloga i i pokretanje aktivnosti i na drugim društvenim mrežama: aktiviranje servisa za objavljivanje, pregledavanje i razmenu fotografija (Flickr, septembar 2012), videozapisa (Youtube kanal, maj 2014), uspostavljenje saradnje sa Vikimedijom Srbije (2016)6, pokretanje naloga na društvenoj mreži tviter (septembra 2018. godine). Sve ove aktivnosti zajedno su rezultirale mnogo većim prisustvom Istorijskog arhiva Beograda u javnosti i približavanja arhivskog blaga poverenog na čuvanje Arhivu širem krugu korisnika.

Interakcija na tviteru: @jevremz to @IA_Beograda, 4. Dec. 2019.

Društvena mreža tviter – Istorijski arhiv Beograda

Zaposleni u ustanovama kulture neminovno moraju računati na ogroman potencijal društvenih mreža u okviru propagandne delatnosti. Naročito treba skrenuti pažnju na brojne slučajeve zanemarivanja, ili pogrešnog i neadekvatnog korišćenja ovih alata. Često je uzrok tome i neplaniranje vremena i troškova potrebnih za obavljanje ovih poslova od strane lica koja osmišljavaju i razrađuju pojedine projekte u vezi sa prezentacijom digitalnih sadržaja. Stoga se mogu pronaći slučajevi dobro osmišljenih i dizajniranih web portala i platformi, koje sadrže značajan i potencijalno veoma koristan materijal, ali koji na žalost ne pronalazi lako put do publike i korisnika.

Od brojnih slučajeva pozitivne prakse implementacije društvenih mreža u projekte iz digitalne humanistike u svetu pomenimo nasumično izabran primer projekta Italijanska paleografija na čijem Web sajtu je prezentovano 102 italijanska dokumenta i rukopisa iz perioda od 1300. do 1700. god. sa alatima za dešifrovanje teksta i drugim propratnim sadržajima. U autorskom timu projekta je i urednica Izabela Manji (Isabella Magni, Rutgers University), pored ostalog zadužena i za koordinaciju poslova na društvenim mrežama.7


Youtube kanal IAB, decembar 2019.
Arhivski dokumenti u vlasništvu Istorijskog arhiva beograda na Vikimedijinoj ostavi

Arhiv Republike Srpske, Arhipedija

Arhiv Republike Srpske, Arhipedija

Arhiv Republike Srpske, Arhipedija <http://arhipedija.com> (25. XI 2020).

Nedugo nakon pokretanja elektronskog katalog rukopisa i arhivalija u Narodnoj biblioteci Srbije, tim stručnjaka iz Arhiva Republike Srpske je lansirao Arhipediju – platformu za opis i digitalizaciju arhivskih materijala, takođe baziranu na prilagođenoj aplikaciji otvorenog pristupa AtoM („Access to Memory“). Taj softver je nastao kao rezultat višegodiše saradnje arhivskih i informatičkih stručnjaka, a do sada je našao primenu u više od dve stotine arhivskih, muzejskih i dokumentacionih ustanova i organizacija širom sveta. Pored dobro osmišljenog intefejsa i prilagođenog dizajna, Arhipediju odlikuje i izuzetna sadržajnost, sa omogućenim pristupom najaktuelnijim metapodacima, odnosno opisima fondova i zbirki i njima pripadajućem arhivskom materijalu. Funkcionalnost prilagođenog rešenja omogućava unošenje osnovnih i proširenih podataka na nivou fondova i zbirki, uz detaljnu obradu nižih jedinica i unos digitalizovanog materijala. Korisnicima je omogućena jednostavna navigacija kroz dostupan materijal uz pomoć sugerisanih kategorija, tehnika napredne pretrage i filtiriranjem rezultata (npr. sa digitalnim objektima, ili prema stvaraocu arhivske građe). Osim benefita za spoljne korisnike zainteresovane za arhivsku građu koja se čuva u arhivskim i drugim ustanovama u Republici Srpskoj, treba podvući da se izabrano sofversko rešenje istovremeno koristi i kao alat za obradu arhivskog materijala, sa neuporedivo većom fukcionalnošću i mogućnostima u odnosu na doskorašnja rešenja (lokalne baze podataka, word i excel dokumenti i sl).

Slobodan Mandić, 25. novembar 2020.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2020, str. 93.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXIV”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2020, Bеograd, 2020, str. 91-94.

UNESCO Archives AtoM catalogue

UNESCO Archives AtoM catalogue

UNESCO Archives AtoM catalogue <https://atom.archives.unesco.org>  (12. XII 2019).

Među oko dve stotine institucija širom sveta koje su kao platformu za prikaz svojih arhivskih kolekcije izabrale softver AtoM / ICA- AtoM nalazi se i Arhiv Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu. Onlajn elektronski katalog odražava arhivsku strukturu Arhiva Uneska, koja je podeljena u 16 grupa (audiovizuelni arhiv, dokumenta sekretarijata, generalna konferencija, dokumenta međunaradonih organizacija, elektronski zapisi, itd). Zahvaljujući međunarodnim standardima za opis arhivske građe, inkorporiranim u prilagođenu aplikaciju, katalog je moguće pregledati i prema drugim elementima: jeziku (engleski, francuski), stvaraocu, imenskim i geografskim odrednicama, tematskim celinama, novou opisa.

Činjenicu da u katalog još nije uvrštena veća količina detaljnih opisa dokumenata i digitalnih kopija objašljena je time da su za početak dati opisi na opštem nivou, a detljanije informacije će biti dodavane u kontinuitetu. Postojeći opisi omogućavaju uvid u opšti pregled arhivske građe iz Arhiva Uneska i način na koji je ona organizovana.

Slobodan Mandić, 12. decembar 2019.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2019, str. 117-118.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXI”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2019, Bеograd, 2019, str. 113-118.

Elektronski katalog rukopisa i arhivalija AtoM NBS

Elektronski katalog rukopisa i arhivalija AtoM NBS

Електронски каталог рукописа и архивалија AtoM НБС
<http://arhivalije.nb.rs> (18. XI 2019).

Elektronski katalog rukopisa i arhivalija Narodne biblioteke Srbije jedan je od retkih uspešnih primera digitalnog onlajn kataloga među baštinskim ustanovama kulture u Srbiji, koje su samostalno i u skladu s opšteprihvaćenim međunarodnim standardima postavile temelj za mogućnost pristupa informacijama o sopstvenoj arhivskoj građi. Za tu svrhu je iskorišćena prilagođena aplikacija otvorenog pristupa AtoM (skraćenica od „Access to Memory“), koja predstavlja web zasnovano softversko rešenje za opis arhivske građe, razvijeno od strane kanadske kompanije Artefactual Systems, u saradnji sa Programskom komisijom Međunarodnog arhivskog saveta.

Da bi ovaj katalog zaživeo na prihvatljiv način, osim prevoda stručne terminologije na srpski jezik, bilo je potrebno savladati ozbiljan izazov koji se ponajviše sastojao u prilagođavanju postojeće aplikacije i osmišljavanju komplikovanog sistema sa svim područjima opisa arhivske građe. Možda bi prosečnom korisniku više značio prihvatljiviji interfejs i optimalnije osmišljen dizajn, ali ipak kao važniju dimenziju treba istaći kompatibilnost podataka koji su uneti i rad na osnovu međunarodno prihvaćenih standarda, koji omogućavaju uvoz i izoz podataka (Dublin Core XML, EAD XML).

Zastupljene kolekcije na portalu moguće je pretraživati uz pomoć nekoliko filtera, i to: arhivski opisi, normativni zapisi, institucije, funkcije, predmet, mesta i digitalni objekti. Iako još u razvojnoj fazi, ovaj elektronski katalog predstavlja značajan iskorak i dobro polazište za iznalaženje rešenja za brz i efikasan pristup informacijama o vrednoj građi. Najavljeno je da će katalog nastaviti da se razvija i dopunjuje kako novim podacima tako i digitalizovanim predmetima u skorijoj budućnosti.

Slobodan Mandić, 18. novembar 2019.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2019, str. 116-117.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXI”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2019, Bеograd, 2019, str. 113-118.

Archives Portal Europe

Archives Portal Europe

Archives Portal Europe <http://www.archivesportaleurope.net> (27. XI 2019).

U izveštaju Međunarodnog arhivskog saveta iz 2002. godine ukazano je na to da će arhivi u digitalnom dobu za primarni cilj svoje delatnosti imati potpunu digitalizaciju i onlajn dostupnost arhivskog materijala. Ipak, ulaganje u digitalizaciju za arhive je veoma skup i složen poduhvat koji zahteva dosta vremena. Čak i ako bi arhivi imali neograničen budžet i resurse, ovo bi bio veoma dugotrajan i ambIciozan proces. Stoga bi lakši put vodio korišćenju drugih mogućnosti koje digitalne tehnologije stavljaju arhivima na raspolaganje.

Paralelno sa izgradnjom sopstvenih nacionalnih i lokalnih istraživačkih portala, zemlje širom Evrope započele su 2009. godine s kreiranjem zajedničkog sistema u svrhu povezivanja virtuelnih prostora različitih institucija u jedinstveni katalog. To je rezultiralo lansiranjem Arhivskog portala Evrope 2012. godine u vidu onlajn repozitorijuma za evropske arhivske kataloge. Iako primenjuje međunarodne arhivske standarde za opis arhivske građe, ovaj portal zapravo samo skladišti metapodatke i veze ka digitalnim objektima (skenovima dokumenata) u postojećim bazama. Kao rezultat, korisnici na jednom mestu imaju mogućnost pretrage ogromne količine informacija o arhivskoj građi – preko 275 miliona jedinica opisa dokumenata koji potiču iz oko 7000 institucija.

Pretragu velike količine podataka u hijerarhijskoj strukturi korisnici mogu vršiti putem ključnih reči (uključujući višejezičnu pretragu i bulove operatore), ali i kombinovanom metodom, selektujući i ukrštajući podatke o arhivskim institucijama, vrstama dokumenta, vremenu nastanka, ličnim imenima i sl. Registrovanim korisnicima dodatno je omogućeno da snime rezultate svojih pretraga, označe određene opise dokumenata, ali i da formiraju sopstvene kolekcije. Poseban odeljak sajta je posvećen istraživanju sadržaja kroz tematske celine. Pored pretrage arhivske građe, u odeljku Direktorijum sadržane su informacije o arhivskim institucijama izlistanim prema evropskim državama abecednim redom. Pojedinim posetiocima će biti privlačan i odeljak sa interesantnim dokumentima, izabranim od strane institucija u kojima su pohranjeni.

Arhivski portal Evrope predstavlja optimalan okvir u kojem arhivske institucije imaju priliku da nastupaju zajedno i udruženim snagama korisnicima omogućavaju daleko bolji uvid u bogatstva evropskih arhivskih fondova. Odlika ovog portala je kontinuirani rad na ažuriranju i osvežavanju tehničkih rešenja, kao i stalna dopuna informacija o arhivskoj građi i arhivima. Trenutno se radi na redizajniranju portala u dve odvojene verzije: za korisnike koji pristupaju preko desktop računara i i za one koji to vrše putem mobilnih telefona. Takođe, odlučeno je da se izvrši sadržajno obogaćivanje baze i podacima iz vanevropskih arhivskih institucija, koje čuvaju materijale koji se odnose na Evropu.

Slobodan Mandić, 27. novembar 2019.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 1, 2019, str. 113-114.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXXI”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 1, 2019, Bеograd, 2019, str. 113-118.

Parallel Archive

Open Society Archives (OSA), Parallel Archive
*Wayback Machine (MAY 12 2022)

Open Society Archives (OSA), Parallel Archive, 2008, <http://www.parallelarchive.org> (21. I 2017).

Arhiv otvorenog društva pri Centralno-evropskom univerzitetu u Budimpešti nastao je 1995. godine kada su na ovom mestu smešteni materijali dokumenta Radija Slobodna Evropa i Istraživačkog instituta Radija Sloboda. Arhivska građa pohranjena u ovoj ustanovi prvenstveno pokriva period Hladnog rata, postkomunističkog razdoblja, kao i materijal koji se odnosi na kršenje ljudskih prava. Drugi važan segment delovanja Arhiva otvorenog društva, koji je zapravo istraživački institut, predstavlja eksperimentisanje na polju savremene arhivistike, to jest istraživanje novih mogućnosti u pogledu pristupa, kontekstualizacije, prezentovanja i upotrebe arhivskih dokumenata. Jedan od rezultata u pokušaja da se arhivskim dokumentima pristupi na nov način predstavlja internet sajt, beta verzija Paralelnog arhiva, koji komunicira sa korisnicima u dva pravca: s jedne strane to je onlajn digitalni repozitorijum u koji je smešteno blizu 3.000 dokumenata, ali s druge strane istovremeno i alat za pravljenje i održavanje ličnih kolekcija primarnih izvora, sa mogućnošću uključivanja tih dokumenata u postojeći i već sistematizovani materijal. Omogućena je i komunikacija između fizički udaljenih istraživača koja bi olakšala dolazak do željenih izvora. Pretpostavka za ovakav vid komunikacije leži u proceni da se milioni već digitalizovanih dokumenata nalaze pohranjeni na privatnim računarima, i da bi mogli biti podeljeni sa drugim zainteresovanim istraživačima za dobrobit šire naučne zajednice. Iako je na sajtu Paralelnog arhiva registrovanim korisnicima zaista omogućeno i jednostavno objašnjeno na koji način mogu koristiti lični nalog za kreiranje sopstvenih zbirki dokumenata, kao i koje su mogućnosti izbora čuvanja tih dokumenata (do dve godine)privatno, ili deljenja i komunikacije sa drugima, ostaje otvoreno pitanje koliko su u praksi ovakve mogućnosti zaista iskorišćene od strane istraživača. Primera radi, u sekciji sajta za komunikaciju registrovanih korisnika putem foruma u okviru nekoliko registrovanih tema, nema vidljivih aktivnosti poslednjih godina. Stiče se utisak da je uprkos prvobitnoj zamisli tvoraca Paralelnog arhiva, da pored digitalno dostupnih dokumenata iz Arhiva otvorenog društva smeštenih u repozitorijum, a pregledno razvrstanih na sajtu prema tipu (tekst, slika), jeziku, državi i dodeljenim metapodacima, korisnicima ponude platformu kojom će postojeći sadržaj i sami značajno dopuniti u međusobnoj komunikaciji, ovaj sajt ipak ostaje pre svega lokacija za slobodan pristup zbirci dokumenata.

Slobodan Mandić, 21. januar 2017.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2016, str. 128-129.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXIV”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2016, Bеograd, 2017, str. 127-130.

The Creative Archives’ and Users’ Network

Community as Opportunity. The Creative Archives’ and Users’ Network – co:op

Community as Opportunity.The Creative Archives’ and Users’ Network – co:op,<http://coop-project.eu/> (20. I 2017).

Pod okriljem Međunarodnog centra za arhivska istraživanja (ICARUS) sedamnaest institucija iz dvanaest evropskih zemalja je 2015. godine pokrenulo projekat Zajednica kao mogućnost – kreativna mreža arhiva i korisnika sa primarnim ciljem jačanja i promovisanja saradnje između arhiva i drugih institucija koje čuvaju kulturno nasleđe, kao i približavanja ovih institucija široj javnosti. Autori projekta i njegove internet prezentacije polaze od premise da je uloga digitalno informacionih tehnologija i konstantne dostupnosti informacija preko interneta ne samo u stvaranju uslova za demokratski pristup znanju digitalnim alatkama, već i uslova za kritičku produkciju i širenje znanja putem angažovanja široke publike kao nosioca sopstvene sociokulturne dinamike. U tom smislu, projektne aktivnosti su usmerene ka mogućnostima otvorenog pristupa opisima arhivskih dokumenata, podsticanju korišćenja postojećih digitalnih arhiva u univerzitetskoj nastavi, organizovanju međunarodnih konferencija s ciljem povezivanja istraživača itd. Pored pružanja informacija o raznim realizovanim i planiranim projektnim aktivnostima,vredan deo prezentacije predstavljaju i članci koji se objavljuju u formi bloga, a koji se odnose na delatnosti iz sveta savremene arhivistike. Među do sada objavljenim prilozima, posetioci sajta mogu saznati više o aktuelnostima iz stranih arhiva, na primer, upoznati se s formatom za prepoznavanje ručno pisanog teksta u Nacionalnom arhivu Finske, onlajn uređivanjem metapodataka u bazi virtuelnog arhiva povelja portala Monasterium, metodama indeksiranja biografskih podataka iz arhivskih dokumenata, ali se obavestiti i o dešavanjima u domaćim arhivima – saradnicima projekta, kao što su preseljenje Istorijskog arhiva grada Novog Sada u novu zgradu, objavljivanju onlajn digitalnog vodiča za Prvi svetski rat Istorijskog arhiva Beograda,prezentovanju srpskih srednjovekovnih dokumenata iz Arhiva u Veneciji na portalu Monasterium, itd.

Slobodan Mandić, 20. januar 2017.

Originalno objavljeno u Godišnjaku za društvenu istoriju 3, 2016, str. 127-128.

Slobodan Mandić ”Prikazi sajtova (Web adrеsar) XXIV”, u:
Godišnjak za društvеnu istoriju 3, 2016, Bеograd, 2017, str. 127-130.